Hoće li i mene Gospodin pustiti u raj? Novo!
0 preuzimanja
Sanjao Irac da je umro, a ispred njega je u redu stajalo mnogo ljudi. Čekajući svoj red mogao je vidjeti što se događalo s onima prije njega.
Isus pozove jednog pa reče: Stoji pisano: Bijah gladan i ti si mi dao jesti. Dođi u Kraljevsvo Oca moga. Čovjek uđe.
Drugom reče: Bio sam žedan i dao si mi piti. Dođi u Kraljevstvo Oca moga. I on uđe.
Dođe osmogodišnji dječak a Isus mu reče:
Nitko se nije htio sa mnom igrati, a ti si me zvao da se igram s tobom. Dođi u Kraljevstvo Oca moga. I dječak uđe.
Dođe desetogodišnja djevojčica a Gospodin joj reče: Svi su mi se rugali, a ti si me branila. Dođi u Kraljevstvo Oca moga.
Irac se uplašio. Pomislio je: Nikomu nisam dao ni jesti ni piti, nisam ni bolesne posjećivao, nisam slabe branio... Ah, kako li ću stati pred Gospodina?
Dođe i on na red. Isus podigne oči, blago ga pogleda i reče:
Bio sam tužan, razočaran, utučen, a ti si došao i pričao mi viceve. Nasmijao si me i ohrabrio. Dođi u Kraljevstvo Oca moga.
Irac se sretan probudi i donese odluku: Svaki ću dan razveseliti Gospodina u nekom tko bude tužan.
| Pregleda: | 990 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Dvojica hodočasnika penjala su se neprohodnim putem šibani hladnim vjetrom. Spremala se snježna oluja. Udari vjetra s ledenih grebena fijukali su kroz pukotine stijena.
Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.
Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.
Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."
(Franz Huber)