Bez tebe Novo!
0 preuzimanja
Bez tebe Gospodine, sve bi u meni bilo mrtvo,
jer jedino Ti možeš dati život.
Bez tebe bi sve u meni bilo prazno i šuplje. Jedina Ti si punina, samo me Ti ispunjavaš.
Bez tebe sve bi bilo žalosno, pusto i dosadno. Samo iz tebe struji radost i smisao života. Kako bi podnio bol i kušnju, Kako bi ponio svoj križ, kad tebe ne bi bilo?
Bez tebe bih bio slab, bez moralne snage, nemoćan odoljevati napastima.
Bez tebe bio bih plašljiv, kolebljiv, nevjeran, u času ćudljivosti spreman na svašta.
Bez tebe živio bih besciljno, bez smislena puta.
Bez tebe bila bi noć, mračna noć, bez ijedna svjetla koje bi privlačilo moje misli.
Bez tebe ne bi bilo nade ni za svijet ni za me. Sreća bi bila daleka, izgubljena, nedostižna. Na svu sreću, ni ne pomišljam da budem bez tebe: Ti si moj, Gospodine, moj i sve moje.
| Pregleda: | 1806 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Živjela jednom jedna svijeća. Bila ja to zaista posebna svijeća. Plamtjela je takvim sjajem kakvim nikada prije ni jedna druga svijeća nije plamtjela. Mnogi su primjećivali njezin poseban sjaj.
Kad pogledaš ovu sliku vidiš ljepotu, no tvoja percepcija je ograničena i ne vidi potpuni potencijal koju ovaj objekt ima u sebi:
Vidiš sliku malog djelića instrumenta. Ono što ne vidiš je ljepotu cijelog instrumenta. Ne možeš vidjeti sve njegove sofisticirane obline, rubove, elegantne linije i njegovo raskošno tijelo...
Ne možeš dodirnuti i osjetiti glatku ljepotu pomno odabranog drva, dotaknuti svaku pukotinu koje su posljedice posebne ljubavi i predanosti, osjetiti čvrste žice koje čak izazivaju bol na dodir...
Ne možeš vidjeti prste jedne čelistice kako plešu na žicama gotovo neljudskim slobodnim pokretima. Ne možeš čuti veličanstvenu glazbu legendarnih skladatelja kako pršti sa žica i iz kutije, i mekani dugi slatki zvuci uspavanke obične jedne primalje...
Ne možeš pojmiti količinu posvete, truda, vremena, odanosti, boli i žrtve koje su izlivene u ovom jednom instrumentu od svih ljudi kroz čije ruke je on prošao. Ne možeš shvatiti koliko je mladih talenata njegovano kroz mnogobrojne godine druženja s njim...
Ne možeš spoznati gdje je sagrađen, odrastao, otkud je došao, kolika je ljubav uložena u njegov nastanak i razvoj. Nikada nećeš znati koliko se puta ovaj instrument vratio svojem stvoritelju na popravak njegovih polomljenih dijelova. Ne možeš uočiti da se vrijednost ovog instrumenta sa svakom godinom koja prolazi povećava sa njegovom sazrijevanjem...
Kad gledaš ovu sliku vidjet ćeš ljepotu. No, istina je da ne vidiš baš ništa u odnosu na ono što on zapravo jest.
To je baš kao kad pogledaš čovjeka. Možeš samo vidjeti taj maleni segment onoga što se nalazi pred tvojim očima... Ali još je puno toga predivnog skriveno ispod površine onoga što vidiš.
autor nepoznat