12 pravila za odgoj delikventa Novo!
0 preuzimanja
Policijska uprava u Houstonu u Texasu svojedobno je izdala sarkastičnu publikaciju pod nazivom: „12 pravila za odgoj delikventnog djeteta“, koja glasi:
1. U ranoj djetinjoj dobi dajte djetetu sve što poželi. Na taj način odrast će uvjeren da mu svijet duguje dobar život.
2. Kada pokupi loš rječnik, samo mu se nasmijte. To će ga navesti da misli da je upotrebom tih riječi sladak. Također će ga navesti da koristi još slađe fraze i riječi kako bi bio još 'slađi'.
3. Nikada mu nemojte pružiti nikakav duhovni trening. Pričekajte dok ne napuni godine punoljetnosti i onda mu pustite da odluči što će napraviti od svog života.
4. Izbjegavajte upotrebu riječi „pogrešno“. To bi moglo dovesti do neželjenog kompleksa krivnje. To će mu omogućiti da kasnije vjeruje da je nepravedno uhićen zbog krađe automobila, da je društvo protiv njega i da ga proganja.
5. Pokupite sve što on ostavi iza sebe – knjige, cipele, odjeću i drugo. Radite sve da on ne mora, tako da mu razvijete osjećaj da prebacuje svu odgovornost na druge.
6. Dopustite mu da čita sve do čega može doći. Pazite da su bočice, srebrnina i čaše sterilno čiste, ali dozvolite njegovom umu da se pogosti smećem i gadarijama.
7. Često se svađajte u njegovoj prisutnosti. Tako neće biti previše šokiran kada vam se dom kasnije raspadne i dođe do rastave.
8. Dajte djetetu novca koliko god želi. Nikad mu nemojte dozvoliti da sam bilo što zaradi. Zašto bi se on teško mučio u životu kad ste se vi već mučili?
9. Zadovoljite svu njegovu želju za hranom, pićem i komforom. Pobrinite se da je svaka senzualna želja zadovoljena. Onemogućenje u tome može dovesti do štetne frustracije.
10. Stanite u njegovu obranu protiv susjeda, učitelja, profesora i policajaca. Svi su oni puni predrasuda prema vašem djetetu.
11. Kada zaglavi u ozbiljnu teškoću, ispričajte sebe „nikad mu ništa nisam mogao pružiti“
12. Pripremite se za život boli. Bit ćete ga u prilici brzo iskusiti.
| Pregleda: | 2190 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri put godišnje. Neugledne je vanjštine, ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću, kada ga nitko ne vidi.
Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.
Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?
Kaktus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće.
Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.
Kaktus me podsjeća i na ljude.
Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje.
Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.
Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.
autor nepoznat
Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne smiju prebrzo suditi o stvarima i događajima pa ih je poslao jednog za drugim u potragu za stablom kruške koje se nalazilo daleko od njihova doma.