Lucija - Svjetlana (priča Sonje Tomić) Novo!
0 preuzimanja
- Upalit ću svjetlo, majko, da nam svijetli u tami - tiho reče Lucija ustajući sa stolice što je stajala pri uzglavlju kreveta presvučena čistom mirisnom posteljinom. Po blještavo bijelom jastuku rasule se ruse kose plemenite gospođe Eutihije. Trpjela je godinama od teške bolesti kojoj ne nađe lijeka ni jedan liječnik u cijeloj Siracusi (Sirakuzi).
- Snilo mi se, majko, kako treba da hodočastimo u Cataniju (Kataniju) na grob svete Agate - nastavi Lucija postavljajući svjetiljku na komodu. - Ljudi ne znaju lijeka tvojoj boljetici, ali svetica znade.
- Ako tako misliš, dušo - pristane gospođa Eutihija - pripremi odjeću i hranu pa možemo izjutra krenuti na put. Sad bih htjela zaspati. Umorna sam - reče i sklopi oči.
Lucija počne pripremati prtljagu krećući se po kući najtiše što je mogla da ne ometa majčin san.
Sljedećeg dana, tek što je sunce izišlo, kočija s Lucijom i gospođom Eutihijom napusti Siracusu. Kad se damama već počelo pričinjati kako napornom putovanju neće biti kraja, kočijaš objavi da su stigli na odredište. Pomože Luciji smjestiti stvari u prenoćište, a potom podiže gospođu Eutihiju na ruke i ponese je grobu svete Agate. Ondje je spusti na tlo, podmetne joj smotani pokrivač pod leđa i vrati se u prenoćište. Lucija klekne i počne moliti.
- Oče naš koji jesi... - izgovori i naglo umukne. Nestalo je dnevnog svjetla i posvemašnja tama ovila je nju, majku i grob svete Agate. Lucija raširi oči kušajući razabrati bilo što u mraku. Kao da je zatitralo slabašno svjetlo, učini joj se. Još više napregne vid.
I doista, prilazila joj je mlada djevojka sva u sedefastoj bjelini te se činilo kao da žar izbija iz njezina tijela.
Jesi li to ti, Agato, nikne pitanje u Lucijinu mozgu. Istog trenutka začuje u srcu odgovor: Da, ja sam. Došla sam ti reći da će tvoja majka ozdraviti, ali ti ćeš umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se?
Ne, odgovori Lucija i toga časa prikaze nestade. Sunce je tek zalazilo i nebo bijaše rumeno i zlatno.
- Zaspala si, dušo? - upita gospođa Eutihija.
- Ne, majko - reče djevojka. - Ukazala mi se sveta Agata i prorekla da ćeš ozdraviti.
Bolesnica se osmjehne i šapne: - Vjerujem.
A ono o mučeništvu Lucija prešuti.
Sonja Tomić „U iščekivanju Spasitelja“
| Pregleda: | 1710 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
1. Ispunite mu svaku želju, pa ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega!
2. Kad izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca, pa će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno! 3. Nemojte mu govoriti o moralu; ovo valja ovo ne valja, ovo smiješ učiniti ono ne smiješ... Ne govorite mu o dužnostima i obavezama prema prijateljima, društvu, Crkvi... 4. Uvijek pospremite za njim i oslobodite ga svake obaveze. 5. Svađajte se stalno pred njim pa se neće začuditi da se bilo što dogodi u obitelji. 6. Dajte mu novac kad ga god zatraži i neka ga troši kako god hoće. Kad ste se vi patili, neka se vaše dijete ne pati! 7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću. 8. Uvijek budite na njegovoj strani kad ga netko kritizira: nastavnik, profesor, susjed... Tada ćete ga odgojiti u uvjerenju kako nikad ne može biti krivo. 9. Kad upadne u kakvu nepriliku, recite da ste vi krivi i tako ćete ga osloboditi svake odgovornosti.
Ako učinite 80% od navedenog budite zadovoljni, postigli ste svoj cilj: Upropastili ste dijete!
Institut za pedagogiju i odgoj London
Neki se mladić tužio Marku Twainu:
“Više se otac i ja ne razumijemo. Svaki dan dolazi do svađa.
Toliko je zaostao... ne razumije ni potrebe današnjega vremena ni modernoga čovjeka.
Što da učinim prije nego pobjegnem od kuće?”
A poznati pisac odgovori:
“Potpuno te razumijem. Kad sam ja imao 17 godina i moj je otac bio jako nazadan.
Nisam ga mogao podnijeti.”
- Kad sam imao 27 godina, moj je otac već učinio dosta koraka naprijed, pa se s njim moglo govoriti o svemu.
Danas, deset godina kasnije – nećeš vjerovati – kad ne znam što učiniti, odem svom ocu po savjet.
Vidiš koliko se stari mogu promijeniti!
autor nepoznat