Bazilika Isusova rođenja Novo!
0 preuzimanja
Pored Bazilike Isusova groba, Bazilika Isusova rođenja je najsvetije kršćansko mjesto na svijetu. Nalazi se u gradiću Betlehemu udaljenom tek 10-ak kilometara od Jeruzalema.
Najsvetiji dio Bazilike je djelomično prirodna a djelomično umjetno uređena špilja u koju se ulazi mramornim stepenicama iz kapele. U špilji je srebrna zvijezda sa četrnaest krakova koja označava mjesto na kojem je Isus rođen. Na njoj je napisano “Hic de Virgine Maria Iesus Christus natus est” (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).
Betlehem
Betlehem ili kako se još spominje u Starom zavjetu Efrata, na hebrejskom znači Kuća kruha, a na arapskom Beit Lahm ima značenje Kuće mesa.
Betlehem je bio glavni grad Judina plemena. Prvo spominjanje grada je povezano sa smrću jedne od četiri majke židovskog naroda - Jakovljeve voljene žene Rahele.
U starozavjetnoj Knjizi o Ruti opisna je ljubavna priča Boaza i Rute Moapke, Davidovog pradjeda i prabake koja se odigrala na žitnim poljima Betlehema.
U Betlehem je Gospod poslao proroka Samuela da pomaže Davida za kralja. Iz Betlehema je David krenuo na možda najopjevaniji dvoboj u svjetskoj povijesti, dvoboj protiv Golijata, Filistejca iz Gata.
Betlehem je mjesto Isusova rođenja. U Evanđelju po Luki govori se da su Josip i Marija koja je bila pred porodom morali doći u Betlehem iz Nazareta zbog popisa stanovništva. Time se ispunjava starozavjetno proročanstvo proroka Miheja da će se Mesija roditi u Davidovu gradu. Luka spominje i posjet anđela pastirima koji su bili na poljima današnjeg sela Beit Sahur. U Evanđelju po Mateju spominje se dolazak tri mudraca koji su prativši zvijezdu došli pokloniti se Spasitelju i donijeti mu darove. Spominje se i pokolj djece Betlehemske.
Mjesto Isusova rođenja kroz povijest
Prve kršćanske zajednice nastanjene u Betlehemu čuvaju spomen na špilju u kojoj je Isus rođen. No, kršćani su do četvrtog stoljeća proganjani i nisu u mogućnosti ovjekovječiti mjesto bogomoljom.
Car Hadrian u drugom stoljeću gradi nad špiljom Hram posvećen Bogu Adonisu.
Više od tri stotine godina poslije Isusova rođenja na istom mjestu Car Konstantin i njegova majka Jelena podižu 339 godine veličanstvenu Baziliku sa špiljom u središtu.
Pedesetak godina kasnije po izgradnji crkve u Betlehem dolazi Sveti Jeronim (naše gore list, rođen na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije), crkveni naučitelj, jedan od najvećih crkvenih otaca, teologa i filozofa. Jeronim živi kao isposnik i kasnije osniva muški samostan u Betlehemu. Njegov možda najveći doprinos kršćanstvu je prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata), prijevod koji se i danas koristi.
Zahvaljujući Jeronimovoj prijepisci s vlastelom Rima u Betlehem dolaze rimske patricije Paula i njena kćerka Eustohija koje većim dijelom financiraju osnivanje muškog i ženski samostan. Podzemne prostorije u kojima je Sveti Jeronim prevodio Svete knjige se nalaze ispod današnje crkve Svete Katarine, izgrađene tik do Bazilike Isusova rođenja.
Veličanstvena Konstantinova crkva pretrpjela je veliku štetu u velikoj pobuni Samarijanaca u šestom stoljeću. Car Justinian I Veliki i carica Teodora grade novu crkvu obloženu mramorom i mozaicima. Vjerojatno je na ulazu bio mozaik koji opisuje dolazak Tri kralja s Istoka. Mozaik Tri Kralja odjevena u perzijske odore koji sedolaze pokloniti se Isusu odigrati će presudnu ulogu u očuvanje Justinianove crkve pri provali Perzijanaca početkom sedmog stoljeća kad su ostale crkve sravnjene sa zemljom, a jedino je crkva u Betlehemu ostala očuvana.
Kalif Omar u sedmom stoljeću osvaja Svetu zemlju, ali ne razara crkvu. Čak i fatimski kalif Al Hakem koji je dao razoriti Baziliku Isusovog groba poštedio je Baziliku Isusova rođenja.
Dolaskom križara, crkva dobija novi sjaj. Boldvin I 24.12.1100. okrunjen je za prvog Kralja Jeruzalemskog kraljevstva baš u Bazilici Isusova rođenja. Situacija se bitno mijenja porazom križara na Hitinskim rogovima 1187. od strane najpoštovanijeg islamskog vođe Salah al Dina. Zub vremena, potresi i prirodne nepogode tijekom stoljeće nepovoljno utiču na stanje Bazilike, a Mamluci, a poslije njih Otomansko carstvo koji su vladali Svetom zemljom do kraja Prvog svjetskog rata vrlo često onemogućavaju osnovne popravke sakralnih objekata.
Prostor Bazilike Isusova rođenja
Na ulazu u crkvu jasno se mogu vidjeti okviri ulaznih vrata iz vremena Bizanta, križara i “Vrata Poniženja” iz vremena Otomanskog carstva.
Unutrašnjost crkve je sačuvala arhitektonske osnove crkve iz šestog stoljeća. U Konstantinovoj crkvi pod je bio prekriven mozaicima koji se zahvaljujući arheološkim radom Britanaca 1932. godine mogu vidjeti i danas. Bizantska crkva je bila cijela prekrivena mramorom.
Unutrašnji prostor je podjeljen kolonadom od 12 stupova u četiri reda. Stupovi su izrađeni od crvenkastog betlehemskog kamena, a na njima su su bili naslikani istočni i zapadni sveci, redovnici, ali i svjetovni donatori.
Drveni ikonostas je iz 18 stoljeća.
Mozaici koji se nalaze iznad stupovi su djela majstora iz vremena križara i podijeljeni u tri skupine. Najniže je prikazana Isusova geneologija, u sredini su generalne i lokalne sinode a iznad njih procesija anđela.
Špilja se nalazi točno ispod prostora iza Ikonostasa. Ulazi se s desne strane mramornim stepenicama i izlazi s lijeve strane. S desne strane (južne) se nalazi Kapela Svetog Nikole koja kao i većina Bazilike pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi, a na izlazu iz špilje nalaze se dva oltara armenske pravoslavne crkve. Katoličkoj crkvi pripada Kapela jaslica i prolaz iz Crkve Svete Katarine do špilje.
Crkva Svete Katarine
Iznad špilje u kojoj je Sveti Jeronim prevodio svoje monaške dana u već u četrnaestom stoljeću franjevci grade kapelicu posvećenu Svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Križari grade veliku crkvu koja se nalazi unutar franjevačkog samostana. Polnoćka misa, predvođena latinskim patrijarhom Jeruzalema koju milijuni kršćana gledaju na televiziji prenosi se uoravo iz ove crkve.
Bazilika Isusovog rođenja na UNESCO-voj listi ugrožene Svjetske baštine
UNESCO je 2012. godine uvrstio Mjesto Isusova rođenja: Baziliku Isusova rođenja i hodočasnički put, Betlehem na svoju listu spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika. Kao posljedica prokišnjavanja krova Bazilika je 1869-e godine bila u požaru. Međunarodna zajednica je prikupila sredstva, a Predsjednik Abas je uvjerio sve tri dominacije koje prema “Status quo” sporazumu imaju udio u Bazilici, Grčku pravoslavnu crkvu, Armensku crkvu i Franjevački red koji su čuvari svetih mjesta za Katoličku crkvu da dopuste talijanskim restauratorima da krenu s restauracijom. Zamijenjene se krovne grede i stakla na prozorima koja su pogođena mecima. Da bi hodočasnici mogli nesmetano obilaziti špilju rođenja većina restauratorskih stolarskih radova se odvijala noću.
Unutar Bazilike mogu se vidjeti ostaci prve Crkve, izgrađene u doba Cara Konstantina početkom četvrtog stoljeća.
tekst prema: http://tanjabenhaimmarcetic.com
| Pregleda: | 1127 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
- Noa nije mogao voditi isti život i graditi arku - Abram nije mogao ostati u Haranu i postati ocem naroda u Kanaanu - Mojsije nije mogao živjeti u pustinji i stajati pred faraonom - David je morao ostaviti svoje pašnjake da bi počeo kraljevati - Amos je morao napustiti svoje divlje smokve da bi propovijedao Izraelu - Jona je morao pobijediti urođeni kukavičluk da bi mogao propovijedati u Ninivi - Isus je morao napustiti svoj mirni nazaretski dom da bi mogao otkupiti svijet - Petar, Andrija, Jakov i Ivan morali su napustiti svoje lađe kako bi slijedili Isusa - Matej je morao napustiti carinarnicu kako bi krenuo za Isusom - Pavao je morao iz temelja promijeniti svoj život kako bi propovijedao Evanđelje poganima
Često bismo željeli da nam Bog progovori i da neki znak u životu. Ali s druge strane nismo spremni mijenjati svoj način života, činiti ustupke ili bilo kakve prilagodbe. Kad god je Bog htio da ljudi o kojima govori Sveto pismo nešto posebno učine oni su prvo morali učiniti velike promjene u svom životu. Morali su svoj život prilagoditi Božjem planu spasenja. Kada se prilagodba konačno dogodila Bog je mogao ostvariti svoju nakanu preko onih koje je pozvao. Ne možeš ostati ondje gdje jesi i koračati s Bogom. Prvo moraš imati povjerenja u Boga, vjerovati da je Bog uistinu stvaran i da izvršuje svoja obećanja. Drugi korak u prilagodbi je prilagođavanje života Bogu. Ako se odlučiš prilagoditi, biti ćeš poslušan. Iz tvoje poslušnosti proizići će djelovanje, a moraš biti spreman i platiti cijenu svoje prilagodbe.
Prilagođavanje često mora obuhvatiti sva životna područja: okolnosti u kojima živimo (posao, dom, financije...); međuljudske odnose (obitelj, prijatelje, poslovne suradnike...) razmišljanja (predrasude, postupke, skrivene sposobnosti...); obveze (prema obitelji, crkvi, poslu, tradiciji...); djelovanju (kako moliti, davati, služiti...); stavovima (prema Bogu, njegovim nakanama, putovima, tvojem odnosu s Njim...) BOG ZAHTIJEVA POTPUNO PREDANJE! ON NAS POZIVA DA SVOJE ŽIVOTE PRILAGODIMO NJEGOVU NAUMU SPASENJA!
1. Seks je najmoćnija stvaralačka snaga darovana čovjeku. Usporedimo ga s atomskom energijom. Kada se atomski potencijal koristi ispravno može proizvesti ogromnu korisnu energiju, međutim, zloupotrebljavanjem uništava život. Sa seksom je slično. Seks je Božji dar koji nam pruža najveće zadovoljstvo, pomaže nam stvoriti duboko zajedništvo s bračnim drugom i stvara novi naraštaj. Ali, ako se ovom energijom igraš izvan bračnih veza uništavaš sebe i sve one koji su ti bliski.
2. Spolna aktivnost utječe na psihološki, socijalni i akademski razvoj mladog čovjeka. Istraživanja su pokazala da upražnjavaje izvanbračnih spolnih odnosa kod mladih ljudi dovodi do opadanja njihove sposobnosti učenja, a povezanost s obitelji i prijateljima slabi. Naime, nezrela ljubav prakticirana odnosima izvan braka počinje upravljati njihovim životima često dovodeći do pravih životnih mora. 3. Većina ljudi ne može istinski uživati u spolnim odnosima izvan braka. Za razvitak zadovoljavajućeg spolnog života potrebni su mir i sigurnost bračne veze. Izvanbračni spolni odnosi obično se prakticiraju na skrovitim mjestima uz, htjeli ili ne, osjećaj krivnje i nelagode te strah od trudnoće. Ovakve okolnosti umanjuju užitak predbračnih spolnih odnosa, osobito ženama. 4. Djevičanstvo je dar koji treba dati najvažnijoj osobi u životu, osobi s kojom ostaješ zauvijek u braku. Seksualna neukaljanost je najvrednije što možeš dati svom supružniku. Jednom izgubljeno djevičanstvo ne možeš vratiti. Stoga, ne igraj se s takvom dragocjenošću na nepromišljen način. 5. Oni koji upražnjavaju predbračne spolne odnose izlažu se riziku oboljevanja od spolnih bolesti kao i opasnosti gubitka plodnosti. Ne samo AIDS već i uobičajenije bolesti poput herpesa, nemaju lijeka. Neke spolne bolesti nemaju simptome i mnogi parovi tek godinama kasnije otkriju da su postali neplodni zbog tih bolesti. Stručnjaci tvrde da je 80% neplodnosti povezano sa spolnim bolestima dobivenim prije braka. Najbolja i jedina metoda koja jamči stopostotnu zaštitu od AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti je suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka te vjernost u braku. 6. Predbračni spolni odnosi krše Božje upute. One su dane čovjeku da bi ga učinile sretnim. Niti su zastarjele niti su prestroge. Ako živimo po tim uputama možemo stvoriti sretan i napredan život. Ako ih ne poštujemo plaćamo visoku cijenu kroz rastave braka, bolesti, pobačaje, vanbračnu djecu i usamljenost. Čovjek današnjice čini veliku pogrešku misleći da može djelovati neodgovorno, a ne snositi posljedice. 7. Predbračni spolni odnosi često dovode do začeća vanbračne djece. Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da djeca bez očeva/ majki pate psihički i društveno, a akademski su manje uspješna od djece cjelovitih obitelji. Djeci su iznad svega potrebni roditelji: i otac i majka. Imperativ je imati djecu koja će imati puninu roditeljske ljubavi, zaštite, brige i odgoja. 8. Ako Ti i Tvoj mladić/djevojka niste imali predbračne spolne odnose možete lako preboljeti svoju vezu u slučaju raskida. Ali ako ste imali spolne odnose oni, po svojoj prirodi, ostavljaju snažna, često neugodna i izuzetno bolna sjećanja za cijeli život. Svaka je veza koja se prekida, a u kojoj je došlo do spolnih odnosa , poput male rastave braka. Psihološke teškoće ovih “mini razvoda” oštećuju čovjekovu osobnost. Kasnije, kada u braku imaš spolne odnose sa voljenim supružnikom, ova neugodna sjećanja uvijek Te prate. Prava ljubav čeka. Ako Te mladić/djevojka istinski voli, željeti će najbolje za Tebe. Neće željeti da trpiš strah ili bolest, neželjenu trudnoću te psihološke poteškoće predbračnih spolnih odnosa. Željeti će iskusiti ljubav s Tobom samo na najboljem mjestu: u ljubavnom gnijezdu braka.
preuzeto s: palotinci.hr