Održana duhovna obnova vjeroučitelja

Vepric, 3. srpnja 2021.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, u subotu 3. srpnja 2021. godine, održana je godišnja duhovna obnova za vjeroučitelje Splitsko-makarske nadbiskupije u nadbiskupijskom marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu. Uz obdržavanje epidemioloških mjera duhovnu obnovu za 110 okupljenih vjeroučitelja predvodio je don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije.

P1550863

Nakon uvodne molitve uslijedio je duhovni nagovor na temu „Kateheza i kateheta u službi ostvarenja Crkve kao zajednice u svjetlu motu proprija pape Franje Antiquum ministerium“. U svjetlu motu proprija don Josip je razložio utemeljenje i razloge uspostave laičke službe katehete. Služba katehete nalazi svoje utemeljenje već u Novom zavjetu u dužnosti poučavanja i službi učitelja, kao i u neprekinutoj Predaji Crkve, zatim u samoj naravi kateheze te u ekleziologiji Drugog vatikanskog koncila čime se ostvaruje i izgrađuje Crkva koja je Narod Božji i sveopći sakrament spasenja. Istaknuo je tri utemeljujuća uporišta kateheze, a to su Božja riječ, vjera i Crkva. Kateheza je jedan od oblika služenja Božjoj riječi, komunikacija evanđeoske poruke i navještaj Isusa Krista; ona je odgoj u vjeri i za vjeru koja je integrirana u cjelinu čovjekove osobnosti i ona je bitno čin Crkve.

„Kateheza ima zadaću poticati na obraćenje kao temeljno zdanje vjere, voditi prema punom poznavanju kršćanske vjere, izgrađivati čin i stav vjere te odgajati za kršćansko življenje i djelovanje“, pojasnio je don Josip. Papa Franjo u svom motu propriju prepoznaje katehetu koji je u isto vrijeme „svjedok vjere, učitelj i mistagog, pratitelj i odgojitelj koji poučava u ime Crkve. Identitet katehete može se razvijati suvislo i odgovorno samo preko molitve, studija i izravnog sudjelovanja u životu zajednice.“ Crkva koja je Učiteljica vjere i subjekt kateheze sve potiče na katehetsko zauzimanje „ne zaboravljajući zahtjev metodologije i kreativnih sredstava“ kako bi odgovorila svom poslanju navještaja Evanđelja u vjernosti prošlosti, odgovornosti za sadašnjost i u percepciji budućnosti.

 

P1550889

Don Josip je usporedio pretkoncilsko i koncilsko poimanje Crkve koje se odražava i na razumijevanje uloge katehete, načine katehiziranja i katehetske pristupe. Istaknuo je blagodati Drugog vatikanskog koncila koji definira Crkvu sveopćim sakramentom spasenja. Sakramentalnost Crkve čine njezina tri konstitutivna vida, a to su: Božji saziv, zajedništvo i poslanje koje se rađa iz zajednice. Naglasio je važnost zajedništva kao pojma koji predstavlja „transcendentalnu novost za poslijekoncilsku ekleziologiju i katehezu“. Razumijevanje Crkve kao zajednice traži ispunjavanje kriterija autentičnosti svake crkvene zajednice. Crkvena je zajednica autentična ako nastaje iz motiva vjere i evanđelja, ako promiče crkveno zajedništvo, ako uključuje sve službe i oblike evangelizacijskog procesa, ako je duhovno plodonosna i ako su njezini članovi spremni razrješavati moguće sukobe.

Nadalje, kršćanska zajednica je uvjet, mjesto, subjekt i konačni cilj kateheze. Stoga je „potrebno učiniti pomak prema katehezi zajednice, repozicionirati župu u zajednicu zajednicâ, na što su osobito pozvani i vjeroučitelji kao pokretači promjena u svojim župnim zajednicama“. Pozivajući se na motu proprij pape Franje koji preuzima riječi apostola Pavla Galaćanima: „Koji biva poučavan u Riječi, neka sva svoja dobra dijeli s onim tko ga poučava” (Gal 6, 6), don Josip je potaknuo na „zajedništvo života kao obilježje plodnosti primljene kateheze“. Naglasio je nezamjenjivost „zajednice koja je subjekt kateheze i u kojoj su svi aktivni sudionici, što znači da su svi pozvani biti katehete i oni koji su katehizirani“.

Duhovni nagovor je zaključio poticajem vjeroučiteljima da „preoblikuju lik katehete u animatora zajednice,  svjedoka vjere, učitelja i mistagoga, pratitelja i odgojitelja koji u službi Crkve promiče i izgrađuje male i žive zajednice koje omogućuju iskustvo kršćanskog života vjere“. Da bismo oživotvorili sve navedeno, potrebno je trajno ostvarivati i promicati tri temeljna metodička polazišta zajedničarske kateheze, a to su sudjelovanje svih, suodgovornost i stvaralaštvo u trajnom iznalaženju novih pastoralnih mogućnosti i pristupa.

 

Fotogalerija: Slavko Blažić

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je izvor, vrhunac i cilj zajedništva. U homiliji don Josip je protumačio i aktualizirao Evanđelje koje nam predstavlja sv. Tomu apostola. Potaknuo je nazočne na razmišljanje o postupcima i (ne)vjeri apostola Tome koji nije bio prisutan u zajednici prilikom ukazanja Uskrslog apostolima. „Sveti Toma je Isusov učenik koji pita, traži obrazloženje i sumnja jer ga nema u zajednici, a zajedništvo je bitan preduvjet vjere. Apostol želi dotaknuti Isusove rane koje su najveći izraz Isusove ljubavi prema nama. Stoga Toma nije nevjernik, nego istinski vjernik baš zato jer sumnja, pita i traži obrazloženje. To potvrđuje i njegova vjeroispovijest: 'Gospodin moj i Bog moj!' Zato možemo reći da sumnja i nevjera mogu biti put prema vjeri. Vjera je plod traženja i preispitivanja, plod zajedništva i Božje milosti. I zato je moguć paradoks da je nevjera ponekad istinska vjera, a tobožnja vjera stvarna nevjera. Sveti Toma je metodologija i sadržaj rada vjeroučitelja“, zaključio je homiliju don Josip Periš.

Nakon homilije uslijedio je zajednički ručak. Radosni i duhovno okrijepljeni zbog zajedničkog susreta, prvi put uživo nakon šesnaest mjeseci, vjeroučitelji nastavljaju izgrađivati zajedništvo Crkve i promicati uspostavljenu laičku službu katehete.

 

Toni Trutin

 

Zanimljivosti

U informatičkoj tvrtci Nutzwerk iz Leipziga vrijedi strogo pravilo prema kojem u uredima nema cviljenja i žaljenja. Pesimisti, grintavci i cvilidrete imaju pravo na dva uzdaha nezadovoljstva. Omakne li im se treći, put prema burzi širom im je otvoren. Dobro raspoloženje ključno je za uspješno obavljanje posla.

Humor

Sudarili se svećenik i rabin. Svećenik ljutit iziđe iz auta i počne vikati. Rabin izvadi bocu vina iz auta i ponudi mu rekavši kako će se uz vino lakše dogovoriti. Svećenik otpije i vrati mu bocu. Ovaj spremi bocu ni ne okusivši vino. Svećenik ga upita zašto on ne pije. “Čekat ću policiju!” na to će rabin.

Poslovice

Hvalisanje je početak sramote. (Japanska)