Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, pod vodstvom predstojnika don Josipa Periša, organizirao je 5. srpnja 2014. izlet vjeroučitelja u dolinu Neretve. Na izlet se odazvalo preko šezdeset vjeroučitelja.
Naše prvo odredište bilo je naselje Vid izgrađeno uz obalu rijeke Norin. Domagojevim stubama došli smo na vrh brežuljka, na mjesto akropole nekadašnjeg grada Narone na kojem se nalazi župna crkva Gospe Snježne, koju narod zove Gospa Ledena. Dobrodošlicu nam je poželio župnik don Mladen Margeta koji je predvodio euharistijsko slavlje zahvale Bogu za sva dobra koja smo primili tijekom minule školske godine. U homiliji nas je podsjetio, govoreći o životu svetih Ćirila i Metoda, kako smo pozvani donositi današnjem vremenu evanđelje i pitati se osposobljujemo li mlade ljude za prihvaćanje i življenje vjere. Poseban naglasak don Mladen je stavio na ljubav bez koje svaka metoda i vještina nema smisla. Njegove riječi pretočili smo u dvostruku molitvu kroz pjesme koje je predvodila s. Marinela Delonga.
Crkva Gospe Snježne, koja je treća po redu podignuta na ovom mjestu, nosi u sebi bogatu povijest o kojoj smo imali prigodu slušati, ali i doživjeti je gledajući njene znamenitosti poput brončanog Gospina kipa na pročelju crkve te mozaika akademskog slikara Stjepana Skoke “Ivan krsti Isusa”. Spomenik Domagojevim strijelcima koji se nalazi ispred crkve dio je još jednog mozaika koji oslikava težnju hrvatskog čovjeka za očuvanjem vjerskih i nacionalnih korijena.
Uz stručno vodstvo povjesničara umjetnosti Gorana Vukovića vidjeli smo stalnu postavu Arheološkog muzeja Narona. Bogatstvo ovog muzeja krije se u izloženim ulomcima arhitektonskih ukrasa hrama i dekorativnih dijelova opreme foruma. Posebnu pozornost svakog posjetitelja plijene izloženi kipovi careva i članova njihovih obitelji. Nedostatak glava čini ove izloške najspektakularnijima, a jedno od objašnjenja je u zgodnom suodnosu umjetnosti i politike, objasnio nam je gospodin Vuković. Rekao je kako su Rimljani imali instinkt za politiku pa su glave klesali zasebno kako bi bilo koja glava mogla biti postavljena prema potrebi. Pozorno smo pregledavali vitrine s izloženim arheološkim materijalom pronađenom na širem prostoru hrama. Nakon obilaska muzeja, kroz dokumentirani film i obilazak crkve svetog Vida, otkrivali smo put arheoloških istraživanja dajući jasnoću onome što smo prethodno vidjeli.
Vožnja, uz glazbenu pratnju, kroz kanale i močvarna područja Neretve, u starim autohtonim lađama, govorila je o ljepoti stvorenoga, o izvoru rijeke vremena i o našem zajedništvu. Ovo srce oaze pozivalo nas je da odgajamo srca mladih ljudi za dijalog s Bogom kako bi u ljepoti okruženja prepoznali otisak velikog nebeskog Umjetnika. Nakon vožnje lađama došli smo do kapelice Gospe Karmelske, koju je u sklopu restorana, sagradio gosp. Pavo Jerković. Ovom prigodom predstojnik don Josip Periš blagoslovio je kip i kapelicu koja se poput putokaza uzdiže usred bezbrojnih kanala. Uslijedili su trenutci tjelesne okrijepe, zajedništva, pjesme i iznenađenja.
Iz Doline Neretve krenuli smo prema svojim dolinama, na čiju nas je svakidašnjost podsjetio kratak boravak u Pločama.Tu nas je velikodušno primio župnik don Petar Mikić emotivno govoreći o mjestu u kojem su komunističke vlasti zabranile gradnju crkve. Sva svoja događanja, u grčevitoj borbi kroz tih 40 godina, ostvarivao je najprije u maloj drvenoj baraci, a zatim u kući. Bilo je gore od katakomba, ali Crkva je počela s Kristom i samo s Njim može uspjeti. To se ovdje najbolje vidi – naglasio je don Petar. Njegovim posebnim zauzimanjem Ploče su dobile svoju župnu crkvu i pastoralni centar, a time i dušu. U to smo se uvjerili obilaskom ove veličanstvene crkve posvećene Kraljici neba i zemlje koja svojim mozaikom poziva svakog vjernika, a posebno vjeroučitelje da izaberu Isusa za kapetana svoje lađe. U knjizi dojmova ostavili smo samo trag da smo bili na ovom prostoru, ali puno više ostalo je u nama samima. Sa zvonika koji je visok više od 50 metara, ispratio nas je veličanstveni zvuk šest zvona, ali još više odzvanjala je ustrajnost koju smo prepoznali kod don Petra i na koju smo pozvani.
Na povratku smo uživali u pogledu na Baćinska jezera. Voda je u njima slatka, a ima i izvora koji su povezani direktno s morem. I tu je Stvoritelj ostavio poruku da s Njim direktno povezani budemo čist izvor bližnjima i onima koje poučavamo.
Marina Šimić