„Poznajemo li potrebe svojih učenika?” tema je stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji je priređen u subotu 22. studenoga u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
Molitveni početak pripremili su vjeroučenici OŠ „Manuš” iz Splita sa svojom vjeroučiteljicom Anitom Lukšić Nimac. Okupljenim vjeroučiteljima kojih je bilo oko dvjesto i dvadeset, a pridružili su im se i vjeroučitelji Hvarsko-bračko-viške biskupije zajedno sa svojim predstojnikom don Milijem Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš. Naglasio je da ovaj skup već dvije godine zajedno s Katehetskim uredom organizira Agencija za odgoj i obrazovanje te su teme ujednačene za sve biskupije južne Hrvatske, a protagonisti ovoga stručnoga skupa nisu kao i obično voditelji stručnih vijeća nego psiholozi, pedagozi, defektolozi, stručnjaci pri spomenutoj Agenciji. Vjeroučitelje je potom pozdravio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić koji je, između ostaloga, istaknuo: „Tema je izrazito zanimljiva i zahvaća široko polje. Na talijanskom se jeziku upoznati, spoznati kaže ‘conoscere’ a dolazi od lat. izraza ‘nascere’ što znači ‘roditi se’. Riječ je, dakle, o obostranom procesu, međusobnom upoznavanju i spoznaji. Što vjeroučenik vjeroučitelja bolje upozna kao dobroga to će bolje primiti ono što mu on želi prenijeti i dati. U svojim spoznajama ja se rađam, a prenoseći znanje vjeroučitelj ‘rađa’ vjeroučenika. No, nije samo riječ o prenošenju znanja nego o formaciji osobe. Stoga, vam želim, ono što smo čuli u uvodnoj meditaciji da još više posvijestimo sebi da ‘Onaj koji nas šalje, On nam i snagu daje!”
Predavanje na temu „Uvažavanje i razumijevanje potreba učenika” održala je profesorica Luči Lončar, viša savjetnica za stručne suradnike defektologe u Agenciji za odgoj i obrazovanje za Dalmaciju. Izlaganje je započela od nastavnoga procesa koji obuhvaća odgoj i obrazovanje te sustav vrijednosti i obrazovna dostignuća. U tom je vidu istaknula da je danas – radi provedbe nacionalnih ispita u osnovnim i srednjim školama, državne mature i drugih projekata – sve više potisnut odgojni vid na račun obrazovnog, a problem odgoja je jedan od najvažnijih i najtežih zadaća s kojima se vjeroučitelji i učitelji svakodnevno suočavaju. Nadalje je naglasila da je potrebno znati s kojom djecom učitelji rade jer djeca različitog uzrasta imaju i različite potrebe te se različito ponašaju pred izazovima svakodnevnoga života. Govoreći o potrebama, profesorica Lončar je iznijela Maslovovu hijerarhiju potreba, naglasivši da prvo moraju biti zadovoljene primarne potrebe: fiziološke (hrana, voda, zrak, san) i potreba za sigurnošću, potom potreba za ljubavlju i pripadanjem. Nezadovoljena potreba za ljubavlju jedan je od najčešćih izvora neprilagođenosti. Ljubav i sigurnost stečeni u prvim godinama života preventiva su kasnijih poremećaja: smetnji u ponašanju, delikvencije, ovisnosti, nasilja….Tu veliku ulogu ima obitelj, osobito otac i majka. Kada su ispunjene spomenute potrebe javlja se potreba za ugledom i poštovanjem te za samoaktualizacijom. „Važno je znati da potrebe nikada ne nestaju, da zadovoljenje jedne pokreće drugu te da često nismo svjesni vlastitih potreba, osobito djeca i mladi. Prepoznavanje potreba znači razumjeti ih i odgovoriti najbolje na njih”, istaknula je predavačica. Govoreći o potrebama koje se kriju iza određenog ponašanja, bilo da je riječ o izrazito nemirnom učeniku ili mirnom i tihom, profesorica Lončar je kazala da učenici predstavljaju ličnosti s različitim osobinama te da zato jednak postupak neće imati i jednake posljedice kod različitih pojedinaca. Stoga, zaključuje, treba odgojne postupke odabrati prema osobinama onoga na koga se primjenjuju jer je to jedan od osnovnih zahtjeva individualizacije u odgojno-obrazovnom radu.
Po završetku predavanja uslijedila je tematska rasprava s brojnim pitanjima iz vjeroučiteljske prakse. Naglašeno je, između ostaloga, da religiozne potrebe prožimaju sve ljudske potrebe, da vjeroučitelji trebaju kod učenika odgajati potrebe te da se djeci dobroga ponašanja i primjerenog vladanja a koja nemaju odlične ocjene treba posvetiti više pozornosti. Aktivni sudionik rasprave bio je i nadbiskup, primijetivši da se danas umnažaju umjetne potrebe te da je itekako važna mudrost i razboritost razlikovati ono što nam treba od onoga što ne treba. Rasprava je bila živa, konstruktivna i afirmativna. Predstojnik Periš potom je dao nekoliko obavijesti iz Katehetskog ureda, najavivši tijek sljedećih događaja te podsjetivši na hodočašće vjeroučitelja u Svetu zemlju u uskrsnom tjednu. Drugi dio programa odvijao se u deset pedagoških radionica koje su vodili vanjski suradnici psiholozi, pedagozi i defektolozi, a tema je bila „Razumijevanje potreba učenika kao preduvjet uspješnog odgojno-obrazovnog rada”.
Silvana Burilović