Molitveno-glazbenom meditacijom koju je pripremila s. Dolores Brkić sa svojim vjeroučenicima iz II. gimnazije u Splitu, a u organizaciji Katehetskog ureda, započeo je stručni skup za vjeroučitelje u školi Splitsko-makarske nadbiskupije na temu Teologija međuljudskih odnosa i suradničko učenje.
U radu skupa sudjelovalo je oko 230 vjeroučitelja, a održan je u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Vjeroučiteljima naše nadbiskupije pridružilo se i dvadesetak vjeroučitelja Hvarske biskupije sa svojim predstojnikom don Milijem Plenkovićem.
Nakon pozdravnih riječi predstojnika Ureda mr. don Josipa Periša, sudionicima se pozdravnim riječima obratio mjesni ordinarij nadbiskup mons. Marin Barišić. “Naše zajedništvo uključeno je u zajedništvo božanskih osoba” – rekao je nadbiskup osvrnuvši se kratko na predstavljenu temu. “Danas se mlade informira da bi funkcioniralo tržište, a manje se odgaja, pa čovjek više postaje predmet, a manje subjekt. Mi smo pozvani odgajati osobe i to je među svim programima najvažniji program” – naglasio je mons. Barišić.
Programsku temu, Teologija međuljudskih odnosa i suradničko učenje, obradio je i kroz predavanje izložio prof. dr. Marinko Vidović, pročelnik katedre Novog zavjeta i dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu. Na početku je naglasio da je okvirna tema preširoka za jedno predavanje, pa se odlučio za jedan segment i naslovio ga: Biblijsko-teološki pristup zajedništvu i suradnji.
Profesor Vidović istaknuo je:
– zajedništvo je temeljna kategorija suradnje;
– osoba je relacija;
– bez odnosa s drugim osoba bi ostala skrivena i neostvarena;
– zalažući se za sebe pojedinac se zalaže i za drugoga;
– nastojanja pojedinca da se ostvari ne polaze samo odozdo – od čovjeka, nego mu se nudi i odozgor – od samoga Boga;
– odnos prema sebi i prema drugima, te prema svemu što ulazi u obzor ljudske egzistencije, spada u teologiju spasenja;
– Bog je imao svoj plan o spasenju i u tom Božjem planu čovjek se mogao ostvariti samo u zajedništvu. No, na toj razini dolazi i do poremećaja – do grijeha. Od tada Božji plan spasenja računa i s čovjekovom grješnošću.
– Plan spasenja objavljen u Starom zavjetu ima zajedničarsku dimenziju: Izrael kao zajednica prihvaća Savez s Bogom. Pojedinac u Izraelu može očekivati spasenje samo ako je uključen u zajednicu, a uključenost u zajednicu zahtijeva kooperativnost.
U nastavku predavanja dr. Vidović je iznio neke novozavjetne elemente zajedništva. Novi zavjet je navještaj da je Bog otaca u određenom vremenu i na određenom prostoru spasiteljski zahvatio u ljudsku povijest. Navještaj se ostvaruje između onoga koji naviješta i onoga koji navještaj prihvaća. Navještaj nudi novo zajedništvo među ljudima. Riječi, obredi i čini su konkretan navještaj spašenosti. Samo okupljanje u zajedništvo ima spasenjski karakter. Čovjek u njemu uvažava i doživljava drugoga, što ima dimenziju već dogođenoga spasenja. Prvi naziv za Crkvu „Eklesia“ označava okupljanje u Božje ime i od Boga ponuđeno spasenje. Dr. Vidović je nadalje naglasio Pavlovu teologiju kao najsnažniju sliku zajedništva, a to je Mistično Tijelo Kristovo s kojim smo povezani. Krist sve udove povezuje i ujedinjuje u jedno tijelo – svoje tijelo. Kad je riječ o suradnji, predavač se opet osvrnuo na Pavlove riječi: „mi smo suradnici vaše radosti“. Radeći za sebe pojedinac radi za druge, a radeći za druge pojedinac može raditi samo za sebe. Božja obdarenost pojedinca u službi je dara zajednice. Važno je karizmu ne izdizati iznad drugih nego je staviti u službu za druge.
U zadnjem dijelu predavanja dr. Vidović je istaknuo da se svetopisamsko zajedništvo u Crkvu vratilo s Drugim vatikanskim koncilom. U njemu Crkva svoju ulogu vidi u služenju čovječanstvu. Zajedništvo i suradnja najbolje ostvaruju dijaloški čin prihvaćanja drugoga u različitosti. Ipak, bez ljubavi svako zajedništvo i suradnja pucaju po šavovima – naglasio je dr. Vidović na kraju svog predavanja.
Tijekom tematske rasprave kada je bila riječ o neprepoznavanju zajedništva od strane mladih koji nakon sakramenta krizme uglavnom „napuštaju“ Crkvu, javila se jedna srednjoškolka koju je, kako je sama kazala, na ovaj skup privukla odabrana tema. Ona je iznijela svoje iskustvo plodne suradnje mladih sa župnom zajednicom i nakon sakramenta krizme. Naglasila je da mladima treba pristupiti s ljubavlju i s pozitivnim stajalištem – „vi ćete u Crkvi ostati“ – a ne s negativnim – „vi ćete iz Crkve otići“- pa plodovi neće izostati. U svojoj skromnosti ostala je anonimna, ali je dobila veliki pljesak svih sudionika.
Drugi dio programa osmišljen je kao radni sastanak vijeća vjeroučitelja na temu Načini primjene rada u skupini kao metodičkog oblika rada u izradi katehetskih (nastavnih) jedinica. Najprije je kratko izlaganje svim vjeroučiteljima o temi Temeljne odrednice rada u skupini održala vjeroučiteljica Ružica Maleš, a zatim su vjeroučitelji radili u pedagoškim radionicama prema kriteriju stručnih vijeća. Voditelji stručnih vijeća pripremili su dvije ogledne kateheze i demonstrirali ih vjeroučiteljima. Zatim su zajednički i u manjim skupinama izrađivali katehetske modele s naglaskom na primjenu rada u skupini kao metodičkog oblika rada.
Slavko Jerončić
P r o g r a m :
|