„Preko trnja do zvijezda“ kaže nam latinska poslovica o tome kako nije nimalo lagano doći do ostvarenja svojih ciljeva. Vjerujemo da nam to mogu potvrditi i naši vjeroučenici natjecatelji koji su svojim velikim trudom stigli do prvih pet mjesta na nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka, održanom 2. ožujka 2017. godine u Osnovnoj školi „Bijaći“ u Kaštel Novom.
Zbog njihovog truda i uspjeha, Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, pod vodstvom predstojnika don Josipa Periša, odlučio ih je nagraditi jednodnevnim putovanjem u Gospić, Smiljan i Udbinu. Tako je dana 18. ožujka ove godine na svoj nagradni izlet krenulo po pet prvih ekipa iz osnovne i srednje škole sa svojim mentorima i nekoliko članova povjerenstva.
Posjet tom lijepom dijelu naše Hrvatske započeli smo sa sv. misom u župnoj crkvi Gospe Karmelske u Smiljanu koju je predvodio don Josip Periš. Evanđelje o milosrdnom ocu još je jače zagrijalo srca naših učenika u to prohladno jutro. Don Josip je u propovijedi naglasio da iz ove svima dobro poznate priče možemo vidjeti tko je naš Bog u kojeg vjerujemo: to je Bog ljubavi, Bog milosrđa i praštanja. U tome je njegova veličina. Kao što Ocu iz ove prispodobe nije bio važan njegov imetak ni novac koliko osobnost i sloboda njegovog sina, takav je i naš Bog prema nama jer poštuje našu osobnost, naš izbor. Bog nas ne želi na silu, daje nam slobodu. Međutim, kad čovjek dođe do dna svoga života, pred zid, tu dolazi do izražaja veličina naše vjere: uvijek se Bogu možemo vratiti. Bog nas čeka, rado nas prima i ništa nam ne prigovara. Na kraju je don Josip zaključio: „Bog u kojeg vjerujemo ne prisiljava nas da budemo dobri, ali nam pomaže da to postanemo poštujući našu slobodu; pokazuje nam put kako ćemo se ostvariti.“ Ove riječi su nam zaista približile značenje milosrđa i praštanja, najljepših karakteristika našeg Boga. Neka nam budu misao vodilja kroz ovo korizmeno vrijeme, ali i kroz čitav život.
Nakon sv. mise pošli smo u Memorijalni centar „Nikola Tesla“. Najprije je slijedio posjet u Teslinu rodnu kuću. Prizemlje kuće posvećeno je povijesnom pregledu Teslina života popraćenog fotografijama i pisanim dokumentima. Tavanski prostor kuće posvećen je Teslinim izumima koji su popraćeni video projekcijama i zvukovnim efektima koji stvaraju dojam da se nalazimo u Teslinom laboratoriju. Slijedila je tzv. ispitna stanica koja je kopija Teslinog laboratorija iz Colorado Springsa (umanjena deset puta) gdje smo imali priliku vidjeti demonstraciju s Teslinim transformatorom. Najhrabriji od nas odvažili su se držati neonske lampe koje su im u rukama svijetlile bez kabela ili žice. U multimedijalnom centru pogledali smo dokumentarni film o Tesli i nanovo se oduševili veličinom tog čovjeka. Bog mu je zaista darovao nevjerojatan um.
Nakon tog „znanstvenog“ dijela našeg posjeta centru, ispred dvorane čekalo nas je izazovno igralište koje bi nas trebalo podsjećati na neke Tesline izume. Učenici su odlično svladali sve ponuđene igračke, a mi malo stariji smo više promatrali sa strane. Istina, bilo je i onih koji su se prisjetili djetinjstva pa su pokušali svladati ponuđene sprave, netko s više a netko s manje uspjeha. Poslije zabave, igre i potrošene energije dobro nam je došao zajednički ručak u Gospiću. Tako smo s ponovno vraćenom snagom krenuli prema Udbini.
Već iz daljine uočavamo prepoznatljivu Crkvu hrvatskih mučenika. Bijela je, kao i njihove duše. Dočekao nas je vlč. Josip Šimatović, vidno raspoložen da nam pokaže sve ljepote ovog svetišta. Najprije smo posjetili muzej koji se nalazi ispod crkve u kojem su pohranjeni radovi gospodina Stjepana Brezića: predmeti koji su se nekada koristili u kućanstvu, kola, zaprege, ali i slike s različitim hrvatskim motivima.
Pred samom crkvom vjerno čeka kip svetog pape Ivana Pavla II. Simbolika križa je veličanstvena: papa prelazi preko praga (tisućljeća) s uzdignutim križem kao znakom nade za bolju budućnost. Unutrašnjost crkve također je prebogata ljepotom i simbolikom. U samom središtu crkvene lađe nalazi se replika Višeslavove krstionice koja simbolizira početke kršćanstva u Hrvata, a ispod krstionice u kripti čuva se sarkofag hrvatskih mučenika. Oltar čuva relikvije našeg mučenika bl. Alojzija Stepinca za kojeg se nadamo da će uskoro biti proglašen svetim. Crkvi dodatnu toplinu daje križni put na kojem se zlatnom bojom posebno ističe križ i Isus Krist koji se od križa ne rastaje. Nastojali smo srcem zapamtiti svaki djelić tog prostora kako bismo ga uvijek mogli imati pred očima.
U Spomen parku oko crkve nalazi se memorijalni zid na kojem se postavljaju spomen-kamenja svih hrvatskih stratišta i masovnih grobnica. Iako u nama pomalo budi osjećaj sjete, pa nekima i suze u očima, to je zaista lijep spomen – tu u blizini crkve, doma Gospodnjega, doma Očeva. U našim srcima i na našim usnama bila je molitva za sve naše mučenike: Čuvaj ih u svome krilu, Oče, i pokoj vječni daruj im!
Kao osvježenje i zagrijavanje prije odlaska kućama, grupa animatora iz Dubrovačke biskupije koja se našla u svetištu, zabavila je naše učenike i neke mentore simpatičnom koreografijom na pjesmu o Abrahamu. Osmijeh na licima govorio je više od riječi. U dobrom raspoloženju krenuli smo prema našim kućama ojačani vjerom naših hrvatskih mučenika i spoznajom da nas naš Bog Otac uvijek čeka raširenih ruku.
s. Petra Šakić
Fotogalerija Maja Mula