Po devet najbolje plasiranih ekipa, koje su sudjelovale na nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka za učenike osnovnih i srednjih škola u OŠ Zmijavci u Zmijavcima, nagrađene su jednodnevnim putovanjem.
Riznicu znanja vjeroučenika, obogaćenu izvrsno naučenim gradivom na temu ovogodišnjeg natjecanja Grkokatolici, prepoznao je i nagradio Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije organiziravši pohod riznicama arheološkog i spomeničkog blaga gradova Zadra i Nina. Pod okriljem zadarskih svetaca zaštitnika Zoila, Šimuna, Krševana, Donata i Stošije, a uz pomoć s. Viktorije Gadža počeli smo upoznavati bogatstvo grada Zadra. Župna crkva sv. Šime Bogoprimaoca primila je sve nas okupljene na euharistijsko slavlje. Iako nije bila Nedjelja ruža, koja čuva uspomene na latice ruža koje su ljudi bacali prigodom prijenosa svečeva tijela, vjerujemo da je svatko od nas bio ruža u misnom zajedništvu kojega je predvodio predstojnik Katehetskog ureda don Josip Periš. Pozvao je sve vjeroučenike da evanđeoske vrijednosti ugrade u svoj život koji uz žrtvu i trnje ima smisla što potvrđuje i trud kojega su vjeroučenici uložili kako bi postigli izvrsne rezultate. Oluja na moru, poručio je don Josip, trenutak je kada žrtva prijeđe našu snagu. Isus nas tada poziva da izvezemo na pučinu i da ono što mi ne možemo prepustimo Njegovu vodstvu.
Pred crkvom sv. Križa u Ninu
Samo vjera u Isusa mogla je biti vodič i pokretač onima koji su gradili mnoge crkve pa i ovu svetoga Šime. U to smo se osvjedočili dok smo upoznavali dragocijenosti, a posebice škrinju koja se nalazi na glavnom oltaru crkve. U tom vrijednom djelu srednjevjekovne zlatarske umjetnosti sačuvano je mumificirano tijelo svetog Šimuna. Pogled u sarkofag dao nam je prigodu, da se među zemaljskim dragocijenostima od srebra i zlata, osjetimo dragocijeni putnici neba koji, poput starca Šimuna, primaju Krista u svoje naručje. Samo s Isusom u naručju možemo pretvarati oružje u ljubav, poruka je koju su nam odaslali veliki barokni kipovi anđela izliveni iz bronce zaplijenjenih turskih topova.
U sklopu benediktinskog samostana crkve sv. Marije, vidjeli smo jednu od najvrijednijih izložbi u Hrvatskoj, popularno nazvanu Zlato i srebro Zadra. Kroz ovo blago, koje su sačuvale sestre benediktinke, vodila nas je s. Rafaela Dominis. Divna djela ljudskih ruku, svjedočila su nam da je svaki rad u suradnji sa Stvoriteljem neprocjenjivo blago, posebice ako naše ruke, poput relikvijara u obliku ruku svetaca koji su izazvali našu posebnu pozornost, budu uvijek u poziciji molitve i blagoslova.
Mentori natjecatelja s članovima povjerenstva nadbiskupijskog natjecanja
Krleža je, povodom ove izložbe koju je inicirao, napisao jedan od svojih najboljih eseja, a svatko od nas je u svoje srce zapisao ovaj i one lijepe trenutke koji su uslijedili kao i nezaboravni koncert kojim su nas nagradile zadarske morske orgulje.
Crkva svetog Donata, simbol grada Zadra, privukla nas je svojim osebujnim oblikom i originalnošću, ali i izvanrednom akustikom, pa smo i u njoj, predvođeni Predstojnikom, pjesmom slavili i hvalili Boga. Nakon tjelesne okrijepe i odmora pohodili smo srce grada Zadra – katedralu svete Stošije. Pročelje katedrale, svojom savršenom harmonijom horizontalnih i vertikalnih linija, pozvalo nas je na tu istu harmoniju u našem životu: ljubav prema Bogu i čovjeku. Tu ljubav živjeli su sveci, a među njima i sveti Anzelmo, prvi ninski biskup pod čiju smo se zaštitu stavili, nastavljajući putovanje, dolaskom u ninsku stolnu crkvu.
Pohodeći starohrvatski kraljevski grad vratili smo se na korijene kršćanstva, na izvore hrvatske povijesti koje smo otkrivali u župnoj crkvi, u kapeli Gospe od Zečeva i crkvi sv. Križa te najmanje katedrale na svijetu.
Nin je grad koji propovijeda i o kršćanskoj zajednici koju su močvare i plićaci obranili u prvim rušilačkim naletima nekršćanskog stanovništva. I nas je potaknuo na obranu i življenje vjere pred današnjim nekršćanskim naletima. Snagu smo dobili u ovom lijepom putovanju. To je snaga koja ne proizlazi iz bogatstva povijesnih informacija, koje se poput sadržaja za natjecanje lako zaboravljaju, već iz doživljenog zajedništva ljubavi i vjere na koje nas uvijek iznova poziva Uskrsli.
Marina Šimić