Za vjeroučitelje Splitsko-makarske nadbiskupije, u samostanu sestara Službenica Milosrđa, održan je prvi ciklus duhovnih vježbi za ovu školsku godinu. Voditelj duhovnih vježbi bio je izv. prof. dr. sc. fra Šimun Bilokapić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, duhovne vježbe započele su zajedničkom večerom, nakon koje je fra Šimun okupljenim vjeroučiteljima predstavio program rada i raspored po danima. U uvodnoj riječi naglasio je sljedeće: Isus poziva svoje učenike „ Pođite sa mnom na samotno mjesto i malo se odmorite!“ ovdje gdje jesmo ne možemo načiniti pustinju, ali možemo imati pustinjsko vrijeme kako bismo prepoznali vapaj naše duše i umor našeg tijela. Moramo znati razlikovati važno od hitnog jer ukoliko to ne znamo nećemo se moći kvalitetno pripremati za životne nedaće. Potaknuo je sve nazočne na svetu ispovijed i pozvao na „detoksikaciju duše“, a to znači osvježiti dušu, osnažiti srce, pronaći mir u sebi, dopustiti Gospodinu da nas susretne! Potrebno je promišljati o življenju vlastite duhovnosti, ići u susret Gospodinu, lice okrenuti prema nebu, srce otvoriti za bližnjega. Susret s Isusom uvijek mijenja čovjeka na bolje.
Subotnje jutro počelo je zajedničkom molitvom krunice u samostanskoj kapelici. Ustrajnost u molitvi daje radost životu i ohrabrenje za mnoge životne odluke. Biti vjeroučitelj poziv je i poslanje, imati milo i molitveno srce, razmišljati i svjedočiti o temeljnim istinama naše vjere nositi Kristov stijeg od srca do srca naših učenika i onih koje sretnemo na tom putu. Vjeroučitelj nije samo učitelj, on ima poseban zadatak odgajati, formirati one koji su mu povjereni, vjeroučitelj treba biti jak i biti blag, biti srčan i biti ponizan! S Kristom se ne trebamo bojati ničega jer s Kristom možeš sve, kad ti se duša nauživa ljepote i ljubavi svete, beskrajne.
Potom smo promišljali o grijehu i oproštenju grijeha. Suvremeni čovjek kao da je zaboravio da grijeh postoji i da ga se trebamo oslobađati. Svakoga dana, diljem svijeta, Isus nam preko svojih službenika, svećenika poručuje: „Idi i ne griješi više!“ i poziva nas na opraštanje. Mnogi se danas boje priznati vlastitu grešnost, radije odabiru „prebacivanje odgovornosti“ za vlastite postupke na nekoga drugoga. Fra Šimun je poseban naglasak stavio na grijehe protiv pete Božje zapovijedi (pobačaj, eutanazija, kontracepcija, preljub…) koji su u Bibliji jasno označeni kao teški, a danas ih se objašnjava kao pravo na izbor, slobodu koja je dopuštena svakom pojedincu. Papa Pio XII. kazao je: „Grijeh ovog stoljeća jest gubitak osjećaja grijeha“ (mislio je na 20. stoljeće). Sveta ispovijed je veoma važna za naš duhovni život. Svećenik je posrednik između Boga i ljudi, dužan je čuvati ispovjednu tajnu i pomoći onome tko je pred njim ispraviti ramena pognuta grijehom i usmjeriti pogled prema Kristu.
Nakon ručka i odmora, nastavili smo s razmatranjima o obraćenju i opraštanju. Obraćenje je znak slobode i radosti. U Starom zavjetu „obratiti se“ uvijek je značilo vratiti se natrag na opsluživanje zakona i moralnih običaja. Dolaskom Isusa Krista obraćenje i spasenje zamijenili su svoja mjesta, obratit ću se jer sam spašen! Čin priznanja grijeha je čin zahvalnosti, Bog je donio spasenje k meni. Bog ne čeka da čovjek učini prvi korak, kršćanstvo ne započinje zakonom nego milošću. Obraćenje je promjena srca na bolje, može se dogoditi bilo gdje, svugdje i svagda, ali potrebuje mir, tišinu, slušanje i osluškivanje, budnost, pustinju, svjetlo voštanice…, pa i pad s konja ako je potrebno za nečije spasenje. Obratiti se znači slijediti Krista i njegovo ponašanje u pustinji, oduprijeti se kušnjama. Obraćenje je čin zahvalnosti Bogu koji nas je spasio.
U nedjelju nakon doručka i molitve krunice, razmatrali smo odnos iskrenosti i neiskrenosti. Te dvije stvarnosti su jedna uz drugu. Naš život je poprište između njih. Pojam iskrenosti prožima sve segmente osobnog i društvenog života čovjeka. Isus propovijeda na poseban način, on je iskren, Isusu je važan čovjek, Isus nas uči govoriti i ljubiti istinu. U pozadini laži stoji slabost. Laž je zlo sredstvo za postizanje cilja. „Laž je izvor, ishod i rodilište svih dugih grijeha!“ (sv. Augustin)
Ispovijed je poziv na obraćenje srca, „popravak“ svega onoga što smo spoznali tj. prepoznali kao grešno i nevaljalo ponašanje prema Bogu, bližnjima i sebi. Ne može se mijenjati drugoga, obitelj, društvo, ako ne promijenimo sebe i svoje srce. Iskrenost je sukladnost riječi, misli i djela. To je krjepost duše koja miriše evanđeljem. Isus traži da naša riječ bude iskrena, ogledalo srca, da se vjeruje izrečenoj riječi. Društveni život koji ne počiva na iskrenosti nije moguć. Tko god manipulira i laže drugoga, sebe snizuje kao osobu. Uvijek smo pozvani birati istinu, naglasio je fra Šimun. Potom je slavio svetu misu. Vjeroučiteljima se na nedjeljnom euharistijskom slavlju pridružila predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. sc. Jadranka Garmaz i tom prigodom srdačno zahvalila voditelju fra Šimunu Bilokapiću i nazočnim vjeroučiteljima koji su iskazali interes i sudjelovali na duhovnim vježbama.
Ove duhovne vježbe, u korizmenom ozračju posta, molitve, odricanja, milosrđa, ljubavi, obraćenja, dobrih djela, za nas vjeroučitelje izvrsna su okrjepa i duhovna hrana, poticaj za osobnu duhovnu izgradnju, za naš rast u vjeri, za čistoću srca i ustrajnost u odlukama. U darovanom vremenu Korizme, Crkva nam pruža priliku za osobni susret s Isusom, za pomirenje s Bogom i bližnjima. Jer tamo gdje su molitva, vjera, ustrajan rad, čisto srce, Riječ Božja, euharistija tu je blagoslov zajedništva, tu je ljubav puna divnih plodova koje smo mi vjeroučitelji, puni radosti i zahvalnosti, s ovog predivnog susreta ponijeli svojim kućama, obiteljima, vjeroučenicima, župama i svima onima koje ćemo sresti na našem putu.
Branka Mlinar