Stručni skup za vjeroučitelje mentore, voditelje županijskih stručnih vijeća i savjetnike

Tučepi 11. – 13. travnja 2007.

Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom HBK, priredila je od 11. do 13. travnja u Tučepima stručni skup na temu „Timski rad i suradnja u školi“.

vjeroucitelji tucepiSkup je bio namijenjen vjeroučiteljima voditeljima županijskih stručnih vijeća, mentorima i savjetnicima, koji su zaposleni u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske, u okviru njihovoga trajnog stručnog usavršavanja.Program je započeo 11. travnja u hotelu „Alga“, molitveno-meditativno, a potom je riječ dobrodošlice u ime organizatora uputila Sabina Marunčić, viša savjetnica pri Agenciji za odgoj i obrazovanje splitske podružnice. Pozdravivši nazočne predstavnike Agencije na čelu s ravnateljem Vinkom Filipovićem, više savjetnike i savjetnike za vjeronauk, predstojnike (nad)biskupijskih katehetskih ureda, sve domaćine na čelu s načelnikom općine Tučepi Vladom Bušelićem te sve predavače i voditelje pedagoških radionica, vjeroučitelje i vjeroučiteljice, kazala je „da stručni skupovi, koliko god imaju za svoj cilj kroz radnu dinamiku naše stručno usavršavanje i trajnu izobrazbu, oni su također prigoda za osobno druženje, stvaranje zajedništva i ozračje međusobne potpore. Tema ‘Timski rad i suradnja u školi’, odavno se nameće, budući da suvremena nastava ima za cilj osposobiti učenike za samostalan, kreativan i suradnički život. Tome mnogo može pridonijeti inteligentna izmjena čelne, pojedinačne i partnerske nastave.“ Prof. Marunčić izrazila je osobno uvjerenje da će predavači stručnjaci kroz predavanja i rad u pedagoškim radionicama osvijestiti važnost timskog rada i suradničke nastave te da će „nova znanja i iskustva koristiti u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu, na području međusobne komunikacije, u izbjegavanju konflikata, u stvaranju ozračja suradnje i pomoći i zadovoljstva u radu, u oživotvorenju unutarnje motivacije, jednom riječju, u kvalitetnijem radu.“

peris tucepi2Riječ dobrodošlice u ime domaćina izrazio je načelnik Vlado Bušelić, potom i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš, koji se nazočnima obratio i kao izaslanik nadbiskupa Marina Barišića, uputivši nadbiskupove pozdrave. Nadbiskup je bio spriječen doći jer se istodobno održavalo permanentno obrazovanje mlađih svećenika u Grabovici. „Timski rad i suradnja u školi ima duboku didaktičku i metodičku ali i teološku pozadinu“, kazao je naglasivši da se učenike želi odgajati ne za ‘solo igrače’ nego za timski rad i ne za individualnu vjeru nego za vjeru koja se živi u zajednici jer i „Isus, dajući poslanje svojim učenicima, šalje ih po dvojicu, a ne same“.

U ime suorganizatora NKU HBK nazočnima se obratila viša savjetnica za vjeronauk pri NKU mr. s. Amabilis Jurić, kazavši da činjenica što djeca i mladež danas odrastaju u drugim prilikama i što imaju druga očekivanja još više posvješćuje potrebu da ih se cjelovito odgaja i obrazuje, a vjeronauk tu ima veliku i važnu ulogu. Navodeći neka pravila, koja u tomu smislu pospješuju rad s djecom i mladima, istaknula je da uspješnost odgojno-obrazovnoga rada zavisi o kvaliteti suradnje i stupnju interakcije.

Zatim je riječ pozdrava uputio ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović rekavši da je uvelike izbor savjetnika pridonio uspješnosti stručnih skupova, kojih je prošle godine održano više od 1000. Vjeronauk je jednakopravan predmet, a uloga vjeroučitelja, osobito u odgoju posebna je, delikatna i osjetljiva u doba kada su društvene vrijednosti pomaknute i stavljene u interes medija, koji ih zloupotrebljavaju. Škola ne može u potpunosti dati ono što nedostaje u obitelji i društvu, ali može barem donekle nadoknaditi taj manjak i zaštiti djecu od te velike „komercijalne medijske agresivnosti“. Gospodin Filipović istaknuo je veliki doprinos vjeronauka u posljednjih 15 godina otkada je uveden u škole, a da bi uspješnost rada bila i veća naglasio je da se planira zapošljavanje novih savjetnika vjeroučitelja uz postojeće više savjetnike pri Agenciji: Dalibora Adžića iz Zagreba, Sabine Marunčić iz Splita, Anđelke Čajkovac iz Osijeka i Tomislava Tomasića iz Rijeke.

Nakon uputa prof. Marunčić o tehničkoj i organizacijskoj izvedbi programa, prvo predavanje održala je psihologinja doc. dr. Mira Klarin. Govoreći o temi „Komunikacija i emocionalna povezanost između nastavnika i djeteta“, dr. Klarin dala je nekoliko naglasaka. Odnos koji dijete stvara s odraslim osobama iz svoje okoline temelj je njegovom razvitku. Kvaliteta ostvarene interakcije omogućuje djetetu stjecanje nadzora nad vlastitim ponašanjem, čini pretpostavku za rast i razvitak osobnosti i usvajanje znanja, vještina i aspiracija. Uz roditelje nastavnik zauzima važno mjesto u životu svakoga učenika. Njegova bitna uloga u procesu socijalizacije, omogućuje kod djeteta zadovoljenje potrebe za sigurnošću i pažnjom. U školskom okruženju, zajedno s vršnjacima, nastavnik stvara više ili manje sigurnu okolinu koja djetetu omogućuje istraživanje, učenje, formiranje socijalnih odnosa.

vjeroucitelji tucepi3Nakon obitelji, istaknula je dr. Klarin, škola zauzima važno mjesto u životu svakog učenika. Unatoč važnosti koju predstavlja, svega 3,6% učenika izvješćuje da je zadovoljno školom, 25% učenika nezadovoljno je školom, 70% učenika pokazuje simptome straha od škole, te 75% učenika ima negativan stav prema nastavnicima. Odnos između učenika i učitelja odvija se od onoga koji se može opisati sigurnim, pouzdanim i pozitivnim pa do ljutitog, zavisnoga i disfunkcionalnoga. Jedna od poželjnih osobina nastavnika je njegova sposobnost uspostavljanja brižnoga i toploga odnosa s djetetom. „Stvaranje suradničke atmosfere u razredu, poticanjem osjećaja zajedništva, pozitivne međuzavisnosti i odgovornosti za vlastite postupke, čini značajnu zadaću svakog nastavnika. Kvaliteta odnosa nastavnik – učenik može se poboljšati usvajanjem socijalnih vještina (putem treninga socijalnih vještina) i interventnim programima koji se temelje na strategiji uloženog vremena i strategija upravljanja ponašanjem“, rekla je dr. Klarin.

Nakon stanke održane su tri pedagoške radionice na teme: „Timski rad i suradničko učenje“, „Uloga timskog rada u radu s djecom s posebnim potrebama“ i „Metode rada s biblijskim tekstom“. Prvu radionicu osmislile su i održale prof. Đurđica Kaurloto-Martinić, i prof.Agnez Jelačić, drugu prof. Luči Lončar, i prof. Danica Bavčević, a treću vjeroučiteljice Mirjana Vuletić i Ružica Maleš. Rad u skupinama pod vodstvom uvaženih voditeljica nas tavio se i u poslijepodnevnim satima. Prvi dan stručnoga skupa završen je euharistijskim slavljem koje je, u marijanskom svetištu Vepric, predvodio mr. don Josip Periš.

Drugoga dana stručnoga skupa program je započeo predavanjem dr. sc. Jadranke Garmaz na temu „Metode rada s Biblijom u vjeronauku i katehezi“. U svome izlaganju dr. Garmaz govorila je o Bibliji u vjeronauku i katehezi davši u tomu vidu i povijesni pregled, iznijela je su vremene zadaće biblijske didaktike te načela iskustvene i cjelovite nastave u radu s Biblijom. Kao što je Biblija središnji sadržaj kateheze tako je i biblijska didaktika središte vjeronaučne didaktike. Biblijska egzegeza i biblijska didaktika dva su važna međusobno povezana područja rada s Biblijom, kazala je te istaknula da treba razlikovati više različitih načina ophođenja s Biblijom: na svetoj misi, u župnoj zajednici, u školskom vjeronauku i u znanstvenoj teologiji.

vjeroucitelji tucepi4Vjeronaučna didaktika je po prvi put stavila u pitanje opravdanost Biblije kao središta vjeronauka kada se 60 godina 20. st. dogodilo masovno ispisivanje vjeroučenika s vjeronauka, koji su mahom uzrokovali studentski i školski pokreti. Iz toga je pokušaja proizašao problemski vjeronauk, koji je gurnuo Bibliju na rub, a u središte svoga zanimanja postavio učenike i njihove interese, pitanja i probleme. Bibliji se pristupalo kao potencijalu za rješavanje problema što je urodilo novim instrumentaliziranjem i funkcionaliziranjem Biblije.

Međutim, ozbiljna biblijska didaktika mora imati u vidu interese suvremenoga čovjeka kada je u pitanju posredovanje biblijskih sadržaja, omogućiti bliskost biblijske tradicije i njezinu važnost u konkretnom životu, njezinu integrirajuću snagu s obzirom na cjelovitost ljudske osobnosti i pripomoć u suživotu različitih vjera, kultura, svjetonazora te promicanje samostalnoga djelovanja učenika, istaknula je dr. Garmaz.

Drugo izlaganje održao je mr. sc. Anton Peranić na temu „Vjeronauk i integrirana nastava“. Raščlanivši pojmove integracije, korelacije, interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti mr. Peranić je naglasio da se uz integriranu nastavu koriste i suvremene didaktičke strategije kojima se vjeroučitelji služe od samoga početka samo što se nisu nazivali npr. projektna nastava, iskustveno učenje, učenje s otkrivanjem i dr. Govoreći o smislu integrirane nastave naglasio je da su time nastavni predmeti povezani jednim problemom, koji poučava s različitih motrišta, a nastava ima značajke tematskog učenja, pomaže učeniku promotriti problem s više vidova i povezati prirodne i društvene čimbenike.

Vjeronauk u suodnosu s drugim školskim predmetima promiče cjelovit i sustavan odgoj čovjeka na načelima korelacijsko-integrativnoga učenja. Budući da je religioznost integralna činjenica čovjekove osobnosti i kulture, autentičan i cjelovit odgoj u školi zahtjeva da se religiozna dimenzija odgoja skladno ugradi u različita obrazovna područja i nastavne predmete kojima po svojoj naravi pripada, kazao je mr. Peranić te dodao: „Promicatelji konfesionalnoga vjeronauka u školi vjerski odgoj i obrazovanje shvaćaju kao cijelost i jedinstvenost koja se događa na razini obitelji, škole i vjerske zajednice. Te se uloge povezuju i diferenciraju i nikada se ne mogu reducirati samo na jedan odgojni čimbenik. Njih ne treba miješati, nego uskladiti“.

Uz predavanja predstavljeni su i primjeri iz prakse kao što je slobodni rad, učenje kroz igru, izvanučionička i integrirana nastava te je održana tematska rasprava. Poslijepodnevni dio programa nastavio se radom u skupinama. Svaka je skupina pod vodstvom vjeroučitelja voditelja županijskih stručnih vijeća, mentora i savjetnika obradila sve tri zadane teme te je time završen rad u pedagoškim radionicama.

vjeroucitelji tucepi1Nakon stanke uslijedio je kulturno-umjetnički program, koji je priređen u dvorani župne crkve sv. Nikole Tavelića u Tučepima. Predstavu pod naslovom „Bog nema drugih ruku“ izvela je dramska skupina iz župe sv. Ante u Tučepima pod vodstvom vjeroučiteljice Marine Šimić i zbor OŠ „Tučepi“ pod vodstvom profesora Marina Ercega. Tekst i režiju za predstavu napravila je Marina Šimić, kojoj je to već 30 igrokaz. Predstava ima dva čina a govori o obitelji u kojoj su otac i kćer pravi vjernici, a majka je tradicionalna vjernica, koja nema osjećaja za čovjeka u potrebi nego jedino poštuje osobe na položajima. Preko susreta s jednim „ubogim“ čovjekom kojega majka nevoljko prima u svoj dom Bog joj ukazuje na veće i važnije vrijednosti te se od toga susreta počinje mijenjati njezino srce. Predstava je svojom životnošću i jakom porukom dirnula vjeroučitelje, a neki su i zaplakali.

Trećega i završnoga dana stručnoga skupa, u petak 13. travnja program je započeo predavanjem prof. dr. don Marinka Vidovića na temu „Teologija zajedništva i međuljudskih odnosa.Biblijsko-teološki pristup zajedništvu i suradnji“. U svojemu izlaganju prof. Vidović tvrdi da je bitna konstituenta ljudske osobe njezina odnosnost, tj. da je već u poimanju osobe prisutno zajedništvo kao kategorija ljudskoga postojanja i kao temeljni modus ljudskoga ostvarenja. Smatra da teološki govor o zajedništvu i suradnji treba smjestiti i promatrati u okviru Božje povijesno-spasenjske zauzetosti za čovjeka. Povijesna objava Izraelu i vrhunac te objave u Isusu Kristu više nego očito u prvi plan stavljaju zajedničarsku dimenziju spasenja.

U kontekstu Staroga zavjeta, ističe da poseban vid zajedništva predstavlja kategorija “korporativne osobnosti”, odnosno vertikalne i horizontalne povezanosti svih u naporu oko postizanja spasenja. Međutim, takav vid umreženosti pojedinaca u zajednicu, gdje se važnost pojedinca gubi, preokreću proroci isticanjem osobne odgovornosti pojedinca pred Bogom. Za Stari zavjet zajednica se pojavljuje kao filtar (ne)prihvatljivoga ponašanja, a doprinos napretku zajednice i njezinih ciljeva, sposobnost podlaganja općem dobru i opredijeljenost za suradnju kriteriji su vrednovanja pojedinca na društvenoj ljestvici vrijednosti.

U Novomu zavjetu zajedništvo se, smatra prof. Vidović, pojavljuje prvenstveno kao navještajna kategorija. Između onih koji naviještaju poruku o Isusu Kristu i njegovu poruku i onih koji je primaju ipso facto stvara se zajedništvo. Navještajno zajedništvo je spontani plod uzajamne razmjene iskustva Krista i njegova djela. I Novi zavjet višestruko inzistira na komunitarnoj dimenziji spasenja. Zajedništvo u Novomu zavjetu očituje se, između ostaloga, u zazivu Crkva. Vidović govoreći o zajedništvu u Novomu zavjetu upućuje na Ivanove spise i Djela apostolska, a osobito ističe teologiju sv. Pavla u kojoj je naglašeno zajedništvo kao preduvjet spasenja, a razrađuje ga upravo kroz sliku Crkve kao tijela Kristova. Kršćansko zajedništvo se temelji na viziji novoga čovjeka, koji je u Kristu ostvaren.

tucepi5Dr. Sc. Ana Thea Filipović u svojemu izlaganju koje je naslovljeno „Pedagogija međuljudskih odnosa“, govorila je o novoj hitnosti stjecanja socijalne kompetencije u današnjem društvu. Naime, na temelju dokumenta Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje – Europski referentni okvir, koji je izradila Europska komisija, navodi osam ključnih područja kompetencija, koje su nužne za individualni i socijalni razvoj pojedinca te za stjecanje sposobnosti da dobije pristojan posao na tržištu rada. Radi se o sljedećim područjima: komuniciranje na materinskom jeziku, komuniciranje na stranom jeziku, matematička pismenost i osnovna znanja iz znanosti i tehnologije, digitalna kompetencija, učevna kompetencija, međuljudska i građanska kompetencija, poduzetnička kompetencija i sposobnost kreativnog izražavanja. Prof. Filipović naglašava važnost timskoga rada za koji treba odgajati od malena, jer su timovi učinkovitiji od skupa pojedinaca, osobito od onih koji su u rivalstvu. Timski duh počiva na povjerenju i na sigurnosti da zajedno možemo učiniti više nego sami. Ona ističe da stjecanje socijalne kompetencije u školskom kontekstu reafirmira značenje didaktičko-pedagoškog koncepta suradničkog učenja te je takvo učenje jedna od središnjih tema oko kojih se zadnjih godina vode didaktički diskursi. Međutim, suradničko učenje samo po sebi ne rješava probleme u nastavi te je potrebno stvarati dobre odnose u zajednici, što je osobito važno za vjeronauk i katehezu. Treba stvoriti ozračje povjerenja, međusobnog prihvaćanja i iskrenog poštivanja svakog pojedinca te trajno poboljšavati nastavnu, odgojnu komunikaciju i interakciju. Govoreći o krizi svjedočenja socijalnih vrijednosti u društvu, smatra da odgoj za susret, dijalog, za kritičko promatranje samog sebe i zajednice kojoj se pripada put je koji treba slijediti sve svjesnije i angažiranije.

Uz predavanja predstavljeni su i primjeri iz prakse projektne nastave. Potom je uslijedila plodna i zanimljiva tematska rasprava u kojoj je do izražaja došla činjenica da društvo, s jedne strane, uočava problematiku gubitka smisla za zajedništvo, a s druge strane ono samo nameće takve prihvatljive kategorije koje omogućuju to otuđenje pojedinca.

Skup je dogovoren već prije šest mjeseci kao preporuka Agencije da se stručni skupovi organiziraju u službi provedbe HNOS-a. Nakon što i vjeronauk postaje dio HNOS-a, Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, budući da dobro poznaje rad vjeroučitelja s terena, htjela je da te primjere koje su kroz teoriju učili na stručnim skupovima tijekom prošle godine u pedagoškim radionicama, primjene u praksi. Tu je zadaću uglavnom povjerila vjeroučiteljima Splitsko-makarske nadbiskupije jer je bolje upoznata s njihovim radom, a oni su to povjerenje opravdali. Na kraju je savjetnica Marunčić uputila riječ zahvale svim predavačima, voditeljima pedagoških radionica, vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, domaćinu, svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga skupa te svim nazočnima uputila. Time je završen trodnevni program stručnoga skupa u kojemu je sudjelovalo oko stotinu vjeroučitelja.

Silvana Burilović

Zanimljivosti

Ispred ikone Marijina Navještenja na otoku Tinos u Grčkoj mora jednom u životu proći svaki Rom pravoslavne vjere. Glavnom ulicom do svetišta, 800 metara prolaze uglavnom na koljenima ili puzeći. Katolici ovo pravoslavno svetište nazivaju Egejskim Lurdesom.

Humor

Došao Ivicin tata na informacije i kaže njemu nastavnica: “Vaš sin prepisao je test od najbolje učenice u razredu.” Pita nju tata: “A kako znate da nije prepisala ona od njega?” “Prva tri zadatka su jednaka, a u četvrtom je ona napisala neznam, a Ivica NI JA!”

Poslovice

Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)