Ruka - kratka priča Novo!
0 preuzimanja
Čovjek kojemu su operirali srce propovijeda kako je to doživio.
Dan prije operacije ušla je u njegovu sobu bolničarka. Uzela ga je za ruku i stisnula je rekavši da i on uzme njezinu ruku i stisne je.
"Slušajte", rekla je žena, "za vrijeme operacije bit će Vam izvađeno srce, a na životu će Vas održavati aparati. Kad operiraju srce i operacija završi, vratit će vam se svijest, probudit ćete se u sobi za reanimaciju. Ipak, šest sati ćete ostati nepokretni. Može se dogoditi da budete nepokretni i nijemi, čak da ni očima ne mognete micati, no bit ćete svjesni svega što se događa oko Vas. Za tih šest sati ja ću biti uz Vas i držati Vas za ruku, baš ovako kao što Vas sad držim. Ostat ću s Vama dok se potpuno ne oporavite. Ako i budete nepokretni, kad osjetite moju ruku znat ćete da niste sami."
"Dogodilo se točno onako kako je bolničarka rekla", pričao je čovjek. "Probudio sam se, no bio sam potpuno nepokretan. Ipak, osjećao sam stisak njezine ruke i samo po tome sam znao da postojim."
Duh Sveti, Tješitelj, kojega je Isus obećao svojim učenicima djeluje upravo tako: drži nas za ruku cijeli život i uvjerava da smo na životu.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 886 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.
Marko pripovijeda kako je jedan gubavac doviknuo Isusu: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti, a Isus, ganut, dotakao gubavca i rekao mu: «Hoću, budi zdrav.»
Što je to Isusa ganulo? Vidio je on mnogo bolesnika, ovaj nije bio jedini koji je dozivao zdravlje. No ovaj gubavac je to učinio na poseban način. On se Isusu ne obraća riječima: «Ozdravi me», «Molim te, iscijeli me», nego riječju: «Ako hoćeš». Isus je zacijelo u toj riječi prepoznao svoju riječ, razaznao svoj nazor. Isus je naime govorio: «Ako hoćeš», on nije bio nasilan. Mladiću koji je oduševljen i raspoloživ prišao s upitom što da radi, Isus je rekao: «Ako hoćeš, idi prodaj sve, slijedi me», nije požurio da na podatljiva pleća namakne zapovjedne terete.
U pronošenju radosne vijesti čut ćeš češće «moraš», nego «ako hoćeš». Ne sumnjam da bi više ušiju bilo čulo radosnu vijest i više srdaca a nju odlučilo da je ona bila više donošena «ako hoćeš» nego kao «moraš». Poziv Isusov je sankcioniran, ali nije prisilan.
I još nešto. Oni što su se hvatali Isusu za skute i prisiljavali Učitelja da ih izliječi zadobili su zdravlje zahvaljujući svojoj upornosti. Gubavac koji je obazrivo kazivao Isusu da ga može izliječiti ako hoće, pobudio je u Isusa ganuće i zadobio ozdravljenje. Ostat će ta dva načina: nasrtljivost i otmjenost. Jedni će dobiti, kako Isus drugdje veli, zbog nasrtljivosti: «Ustat će i dat će mu jer mu dodijava.» Drugi će dobiti zbog otmjenosti i obazrivosti: «A Isus, ganut, ispruži ruku.» Marko, jedini od velike četvorice koji bilježi stanja prirode, bilježi, skupa s ostalom trojicom, Isusova duševna stanja. Veli da je Isus bio ganut. To ganuće izrekao je Isus kretnjom. Pružio je ruku. Dotakao je gubavca. Bila je to nesumnjivo smiona gesta. Taknuo je čovjeka, taknuo je čovjeka obredno nečista (gubavci su to bili), taknuo zaražena čovjeka. Ugledni Učitelj ne krije svoja osjećanja, ne zatomljuje ganuće i ne ukrućuje ruku.
Kršćani često ukrućuju ruku i gnjetu osjećaje ganuća. Grčko – rimski hladni mir, koji se uvukao kao uzor u duhovnost, sapinje srce i ruke. A ne jedanput sam se uvjerio da je siromahu dlan primaknut njegovu licu bio draži od dara s dlana. Osvjedočio sam se da ganuta ruka dira više nego riječi, i neskriveno osjećanje liječi jače nego slavna misao. Ako hoćete…
(Ivan Golub)