Kome pripada ta uvreda? Novo!
0 preuzimanja
što uvrede čine mozgu i srcu
Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojega se vjerovalo da ga nitko ne može uvrijediti. Neki zapadnjak, provokator, čuvši za njega odlučio ga je izazvati. Po dolasku u njegov hram, počeo je čovjeka vrijeđati i ponižavati na razne načine.
Učitelj je međutim ostao u potpunosti pribran, ničim nije pokazao da ga došljakovo ponašanje uznemirava. Ovaj drugi nije mogao vjerovati vlastitim očima i ušima. Kad mu je ponestalo psovki i uvreda upita učitelja: „Razumijem ja te vaše duhovne stvari i kao, nije vas briga što drugi ljudi misle, ali, ja sam te ponizio i uvrijedio, trebaš se naučiti boriti za sebe.” Učitelj je progovorio po prvi put: „Sinko, mogu li ti postaviti samo 2 pitanja?“ „Naravno“, reče čovjek. Tada učitelj reče: „Ako ti meni doneseš poklon, a ja ga ne prihvatim, kome poklon pripada?” Čovjek reče: „Pa, ako ne prihvatiš poklon, onda i dalje pripada meni.” Učitelj potom nastavi: „A sada, sine moj, ako ti meni pružaš samo uvredu, a ja je ne prihvatim, kome ona i dalje pripada?”
autor nepoznat
| Pregleda: | 1546 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Marko pripovijeda kako je jedan gubavac doviknuo Isusu: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti, a Isus, ganut, dotakao gubavca i rekao mu: «Hoću, budi zdrav.»
Što je to Isusa ganulo? Vidio je on mnogo bolesnika, ovaj nije bio jedini koji je dozivao zdravlje. No ovaj gubavac je to učinio na poseban način. On se Isusu ne obraća riječima: «Ozdravi me», «Molim te, iscijeli me», nego riječju: «Ako hoćeš». Isus je zacijelo u toj riječi prepoznao svoju riječ, razaznao svoj nazor. Isus je naime govorio: «Ako hoćeš», on nije bio nasilan. Mladiću koji je oduševljen i raspoloživ prišao s upitom što da radi, Isus je rekao: «Ako hoćeš, idi prodaj sve, slijedi me», nije požurio da na podatljiva pleća namakne zapovjedne terete.
U pronošenju radosne vijesti čut ćeš češće «moraš», nego «ako hoćeš». Ne sumnjam da bi više ušiju bilo čulo radosnu vijest i više srdaca a nju odlučilo da je ona bila više donošena «ako hoćeš» nego kao «moraš». Poziv Isusov je sankcioniran, ali nije prisilan.
I još nešto. Oni što su se hvatali Isusu za skute i prisiljavali Učitelja da ih izliječi zadobili su zdravlje zahvaljujući svojoj upornosti. Gubavac koji je obazrivo kazivao Isusu da ga može izliječiti ako hoće, pobudio je u Isusa ganuće i zadobio ozdravljenje. Ostat će ta dva načina: nasrtljivost i otmjenost. Jedni će dobiti, kako Isus drugdje veli, zbog nasrtljivosti: «Ustat će i dat će mu jer mu dodijava.» Drugi će dobiti zbog otmjenosti i obazrivosti: «A Isus, ganut, ispruži ruku.» Marko, jedini od velike četvorice koji bilježi stanja prirode, bilježi, skupa s ostalom trojicom, Isusova duševna stanja. Veli da je Isus bio ganut. To ganuće izrekao je Isus kretnjom. Pružio je ruku. Dotakao je gubavca. Bila je to nesumnjivo smiona gesta. Taknuo je čovjeka, taknuo je čovjeka obredno nečista (gubavci su to bili), taknuo zaražena čovjeka. Ugledni Učitelj ne krije svoja osjećanja, ne zatomljuje ganuće i ne ukrućuje ruku.
Kršćani često ukrućuju ruku i gnjetu osjećaje ganuća. Grčko – rimski hladni mir, koji se uvukao kao uzor u duhovnost, sapinje srce i ruke. A ne jedanput sam se uvjerio da je siromahu dlan primaknut njegovu licu bio draži od dara s dlana. Osvjedočio sam se da ganuta ruka dira više nego riječi, i neskriveno osjećanje liječi jače nego slavna misao. Ako hoćete…
(Ivan Golub)
SVE ŠTO DOLAZI OD MENE JE AUTENTIČNO MOJE JER JA TO IZABIREM SAM. JA POSJEDUJEM SVE ŠTO SE MENE TIČE: MOJE TIJELO, MOJE OSJEĆAJE, MOJA USTA, MOJ GLAS, SVE MOJE POSTUPKE, BEZ OBZIRA NA TO ODNOSE LI SE NA MENE ILI NA DRUGE. JA POSJEDUJEM MOJE FANTAZIJE, MOJE SNOVE, MOJE NADE, MOJE STRAHOVE. JA POSJEDUJEM SVOJE TRIJUMFE I USPJEHE, SVE MOJE PADOVE I POGRJEŠKE ZATO ŠTO POSJEDUJEM SVE NA I U SEBI. MOGU SE POTPUNO POZNAVATI. ZNAJUĆI TO MOGU SE SPRIJATELJITI SA SVIM SVOJIM DIJELOVIMA I ZAVOLJETI SEBE. ZNAM DA IMA NEKIH VIDOVA SAMOGA MENE KOJI ME ZBUNJUJU I ONIH KOJE NE POZNAJEM, ALI SVE DOK SAM PRIJATELJSKI RASPOLOŽEN PREMA SEBI I DOK SE VOLIM, MOGU HRABRO I S NADOM TRAGATI ZA RJEŠENJIMA ZAGONETKI I ZA NAČINIMA NA KOJE MOGU SAZNATI VIŠE O SAMOM SEBI. BILO KAKO BILO, IZGLEDAM DOBRO I ZDRAVO I ŠTOGOD KAŽEM ILI UČINIM, MISLIM ILI OSJEĆAM U DATOM TRENUTKU JE AUTENTIČNO MOJE. AKO SE KASNIJE NEŠTO OD TOGA ŠTO SAM REKAO, KAKO SAM IZGLEDAO I ŠTO SAM OSJEĆAO POKAŽE KAO KRIVO, JA TO MOGU ODBACITI A ZADRŽATI OSTATAK I SMISLITI NEŠTO NOVO UMJESTO ONOG ŠTO JE ODBAČENO. VIDIM, ČUJEM, OSJEĆAM GOVORIM; IMAM ORUĐE DA BIH PREŽIVIO, DA BIH BIO BLIZAK DRUGIMA, DA BIH BIO PRODUKTIVAN I PRONAŠAO SMISAO I RED U SVIJETU LJUDI I STVARI IZVAN MENE. JA SEBE POSJEDUJEM I ZATO SE MOGU STVARATI.
JA SAM JA I JA SAM O.K.
Virginia Satir