Jedan je ribar u malom gradiću ulovio tunu, sjeo na obalu i odmarao se. Poslovni čovjek se silno začudio zašto ribar nije nastavio s ribolovom kako bi se obogatio. Ribar na to otkriva svoju životnu tajnu: najvažnije su one stvari koje ne možeš kupiti – ljubav, vrijeme, kvalitetno druženje…
Jedne noći usnio sam kako hodam obalom mora s mojim Gospodinom. Pred očima mi je, poput bljeska, prošao cijeli život.
Zamisli da su jednom dok si bio u crkvi došli maskirani ljudi s automatskim puškama u rukama i rekli: NEKA OSTANE SJEDITI ONAJ TKO JE SPREMAN ZA ISUSA PRIMITI METAK! Bi li pobjegao?
– Starče, zar nije obeshrabrujuće što na svijetu ima toliko malo iskrenih ljudi?
– Pogledaj, sinko, oranice oko nas, poput njih su i iskreni ljudi. Iako su u manjini, cijelo čovječanstvo na njima osniva svoju nadu.
