Divlje guske - (priča o napasti) Novo!
0 preuzimanja
Gospodar i sluga išli u lov na divlje guske. Šetajući razgovarali o duhovnim stvarima. Sluga je govorio o tome da ga Đavao stalno napastuje, da ima problema s njim, prisilnih misli. Gospodar se na to iznenadio i rekao da on nema nikakvih problema, da ga Đavao nije nikada napadao, i da mu nije jasno kako to da ih sluga ima. Sluga mu tada reče usporedbu. To je poput našeg lova na guske. Kada vi prestanete pucati na guske ja potrčim i počnem motkom udarati one koje nisu mrtve, jer nisam siguran da neće odletjeti. One koje su mrtve njih ne diram jer sam siguran da neće odletjeti. Tako je i s vama - vi ste mrtvi i vas Đavao ne dira jer ste njegovi. Mene stalno udara motkom i napada jer nisam njegov. Đavao se opisuje kao ljuti lav koji reži. On može i ugristi, ali samo kad mu dopustimo. On je svezan na lancu i može ići tako daleko koliko mu dopustimo. Mi ga svojom molitvom, dobrim djelima vežemo, uostalom Krist ga je svezao svojom žrtvom na križu i on nam ne može ništa ukoliko mu mi to ne dopustimo. Dopuštamo mu da nas udara kad god povjerujemo u laži koje nam on nameće u mislima. Svako loše mišljenje koje imamo o drugima, sebi i Bogu su svakako djelo Đavla jer nas on hoće udaljiti od Boga.
| Pregleda: | 1267 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sâm tako izgledam: da jesam, i kao da nisam.
I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam.
Jer - jao - ja koji jesam više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem kao da jesam, a On će mi reći da nisam.
A tada - bolje bi bilo da nije me bilo.
A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo već samo slutim kako je dobro: biti!
Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti.
O ti koji jesi i nikada nisi! O daj mi, biti mi daj! Da jesam, i samo jesam - u tebi!
O ti koji jesi biti mi daj!
fra Bonaventura Duda
Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno. Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu. Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.