Moć magije Novo!

0 preuzimanja

carobnjakJedan mladić za kojega se pričalo da se bavi magijom sjedio je u sveučilišnoj knjižnici s prijateljima i razgovarao o svemu i svačemu. Jedan od studenata za stolom htio je iskušati njegove magijske vještine pa ga upita: „Možeš li podignuti ovu knjigu sa stola?“ Ovaj odgovori "naravno", pruži ruku i podigne knjigu sa stola. "Ali ne tako, to je uobičajeno. Možeš li je podignuti magijom?" „Mogu“, reče mladić i zamoli prijatelja koji je sjedeo pored njega da podigne knjigu. "Ali to nije magija!" "Kako nije? Knjiga je bila na stolu, a sada više nije."

"Dobro, ali možeš li podići knjigu sa stola a da je nitko ne dotakne?" "Mogu," reče mladić i lupi nogom po stolu odozdo i knjiga na trenutak odskoči u vis. "Dobro, je li ti to mene zezaš?" "Ne, zašto?" "To nije magija! Možeš li podići knjigu sa stola koristeći neku magijsku tehniku?“

Mladić i ovaj put reče "mogu". Zatvori oči i skoncentrira se. Nakon samo nekoliko minuta, u sobu uđe student koji je posudio knjigu kolegi za stolom, reče "aha, tu je dakle", uzme knjigu i izađe iz sobe.

Pregleda: 1379 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Pričaj mi priču o Bogu
Pričaj mi priču o Bogu

Zdenko je prebrzo trčao i pao. Razbio je koljeno i udario u plač. Pritrčao sam mu, podigao ga i oprao mu krvavo koljeno. Ali suze su i dalje tekle. - Pričaj mi priču o Bogu. - reče kroz suze Zdenko.

Zbog jedne igle
Zbog jedne igle
Ova priča je ISTINITA. kuca_clipartDogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina. U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući zamole za večeru i noćenje na sjeniku. Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu. U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?" "Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama." "Pa kako mama, što je napravila?" "Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje. Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla! Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama. Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka. Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."

preuzeto s jednog bloga

Zanimljivosti

Lijep običaj da se o mrtvima govori “samo lijepo” potječe u stvari iz straha da će se osvetiti ako se o njima govori drukčije. U drevna vremena se vjerovalo da mrtvace smeta ako se o njima govori.

Humor

Pastoru umrla žena i on se nije osjećao sposobnim održati službu. Biskupu je poslao telegram: JUČER MI JE UMRLA ŽENA! MOLIM POŠALJITE ZAMJENU ZA IDUĆU NEDJELJU.

Poslovice

Nema beznadnih situacija; postoje samo ljudi koji se u određenim situacijama osjećaju beznadno. (Tibetanska)