Bojiš li se današnjice? Novo!
0 preuzimanja
“Bojiš li se današnjice?”
“Ne, ne baš previše”, rekla sam. “Danas ću nekako prebroditi s tvojom pomoći.”
“Onda prepusti sutrašnjicu meni.”
Pomislila sam na Isusove riječi: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova.” Činilo se kao da mi Isus kaže kako ne bih trebala prebacivati sutrašnju brigu na današnji dan.
Gledanje u budućnost uvijek mi je donosilo strah.
“Da, Gospodine, znam da sve sutrašnjice pripadaju tebi”, rekla sam. “Želim naučiti živjeti danas za danas.”
To mi je bilo teško zato što sam vizionar. Još dok sam bila dijete, imala sam planove i snove za budućnost. No sada sam shvatila da, ako se ne želim mučiti budućnošću, moram naučiti živjeti u sadašnjosti. Iskoristiti ovaj dan za Božju slavu!
E. Mittelstaedt - U mojim cipelama
| Pregleda: | 953 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Postoji priča o čovjeku koji je tisuću puta udario ogromnu stijenu velikim čekićem i ona se nije slomila niti nakon tog tisućitog udarca. Htio je odustati. Ali tko zna zašto, odlučio je udariti još samo jednom, posljednji put prije nego pođe kući
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.