91 preuzimanja
Razmišljanje P. Bosmansa o životu i važnosti zajedništva i optimizma za ljudski život.
Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost – oni su mi korisni. Blagoslovljeni oni koji su vrlo pobožni a čine zlo – oni zauvijek pripadaju meni.
Bože ako sam ne mogu ustati ne mogu ni druge nositi. Ako sam sebe ne mogu prihvatiti, ne mogu ni druge prihvatiti…
Priredio fra Ivan Marić