Životna očekivanja današnje mladeži Novo!
0 preuzimanja
Nedavno, na jednom dugom putovanju vlakom, trojica mladića, koji su imali otprilike osamnaest godina, unišla su u moj odjeljak. Pratio ih je neki stariji čovjek. Kasnije sam otkrio da je to bio profesor tjelesne kulture u njihovoj školi.
Mladići su bili umorni i zaspali su nakon nekoliko kilometara tijekom kojih su razgovarali o pobjedi na nogometnoj utakmici. Dva sata kasnije ponovo su počeli razgovarati, prazneći boce coca-cole. Razgovor se sve više i više razvijao, a mene su promatrali sa zanimanjem, kao da su mislili: tko bi to mogao biti? Nisam ulazio u razgovor, jer sam pripremao konferenciju koju sam trebao održati po svom dolasku.
Kad se činilo da će razgovor zastati, profesor upita: "Uskoro ćete završiti školu. Kakvi su vaši planovi?" Jedan je od mladića, ne razmišljajući dugo, odgovori: "Ne znam, čekam da mi otac kaže što očekuje od mene. Nemam nikakvu ideju...Tko će znati? To je vrlo zamršeno: više volim da mi se kaže. Neću se uznemiravati."
Drugi je uzeo riječ: "Nisam puno o tome razmišljao i neodlučan sam, ne znam što odabrati: biti trgovac ili službenik u mjenjačnici? Ne znam gdje je zarada veća, a da se radi manje... Jedna me samo stvar zanima: sigurnost, miran i ugodan život; sve ostalo nema veliku važnost."
Treći se doimao kao da mu je neugodno, šutio je i činilo se da je htio izbjeći odgovor; druga dvojica su ga radoznalo promatrala. Malo zatim profesor ga upita: "A ti, Franko, što ćeš ti raditi?" "Ni ja nisam siguran, mislio sam provesti određeni broj godina negdje u Trećem svijetu; želio bih svojim radom služiti onima koji trpe."
Njegovi su sudrugovi raskolačili oči kao da su htjeli reći: "Franko, ti si lud!" Profesor je dalje upitao: "Kako ti je ta ideja došla u glavu?" "Ne znam", odgovorio je zbunjeno Franko, "ali to je ideja koja je u meni prisutna već više mjeseci; mislite li da je to ludost?" "Ne, nije to ludost, ali da je neobično, jest; ipak, vjeruj mi, Franko, ja ti se divim."
Više nisam mogao šutjeti i rekao sam potiho ono što sam mislio: "To je izvanredno, Franko, slijedi ono što ti srce savjetuje, jer to je najbolji izbor." Moja četiri sudruga na putu gledala su me - a zatim su nastavili razgovarati o nogometu.
I ja sam pustio taj razgovor, ali sam počeo razmišljati o načinu na koji su ova trojica mladića jasno izrazila uobičajene stavove današnjih mladih:
- Ima onih koji ne misle, koji se prepuštaju da ih nose događaji, koji nastoje ne brinuti se: zašto bi se uznemiravali? Tako se lijepo može bezbrižno živjeti!;
- Ima onih čiji je jedini cilj zaraditi novac uz što manji napor; onih čije je srce sebično: "Ja ću nastaviti svoj put, a drugi neka misle što hoće." Oni misle da novac donosi sreću, vjeruju propagandi privida, obećanjima reklama, čaru zabave...
- Konačno, ima i onih čije je srce plemenito i koji žele biti od koristi drugima, pomoći onima koji trpe, služiti čak i pod cijenu osobne žrtve...
Pedro Arrupe, DI
| Pregleda: | 2282 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Stari su Rimljani bogove molili za uspjeh u poslu, za pobjedu u ratu, za dobru žetvu itd. i prinosili su im žrtve, a bogovi su bili dužni ljudima ispuniti molitve. U molitvama se, smatralo se, točno moralo reći što se želi i što se daje, predviđajući sve slučajeve. Ako se, npr., u molitvi bogu točno ne kaže: "Primi na dar ovo vino koje ti prinosim!" bog će odmah, kakav jest, shvatiti da mu se pirnosi sve vino koje se nalazi u podrumu. I tada jadni čovjek ostane bez ijedne kapljice.
Rimska legenda priča kako se Romulov nasljednik kralj Numa Pompilije pogađao s bogom Jupiterom: - Prinijet ćeš mi za žrtvu glavu - zatražio je Jupiter. - Vrlo dobro - odgovorio je kralj - dobit ćeš glavicu bijelog luka koju ću smjesta iščupati iz svog povrtnjaka. - Ne - odgovorio je Jupiter - hoću nešto ljudsko! - Dobro - odvratio je kralj - dobit ćeš ljudsku kosu. - Ali, ne, ja hoću nešto živo! - U redu - izvukao se kralj - na sve to dodat ćemo jednu malu živu ribu.
Jupiter je, kaže priča, prasnuo u smijeh i na sve pristao.
Prelazeći pustinju neki čovjek naiđe na ogroman kamen koji je do pola bio zakopan u pijesak.
PREVRNI ME I BIT ĆU TI OD KORISTI pisalo je na kamenu ne pretjerano lijepim rukopisom
Čovjek je bio uvjeren da se ispod kamena nalazi blago, pa je pokušao prevrnuti kamen.
Kamen je bio težak, a vrućina velika, stoga je satima kopao, otkopavao, gurao...
Nakon nekoliko sati napornog rada uspio je, i zaprepašten otkrio da ispod kamena nije blago
već novi natpis POHLEPA JE UZROK SVIH ZALA NA ZEMLJI.
ZAPAMTI OVO I POSTAT ĆEŠ BOLJI ČOVJEK.