Tri sita - mudrost Sokratova Novo!
0 preuzimanja
- Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju? Trenutak, odgovori Sokrat. Prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test: jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita? - Tri sita? Sokrat je slovio za mudraca. Jednoga ga dana potraži neki čovjek i reče: Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da kroz tri sita prosiješ ono što želiš reći. Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da je istinito ono što mi želiš ispričati? - Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju. - Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio. Dobro! Ne znaš, dakle, je li to istina. Sada ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro? - Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti. - Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. Ostalo je još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš to što je moj prijatelj napravio? Dakle, zaključi Sokrat, ono što si mi htio ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno. Pa zašto bi mi pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.
| Pregleda: | 2386 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Dječak koji je živio sa svojim roditeljima dobio je "brata". Kako njegovi roditelji više nisu mogli imati djece odlučili su otići u dom za napuštenu djecu i usvojiti jedno dijete čime bi i sebi i njemu uljepšali život.