Molitva sv. Tome Akvinskog - prije umnog rada Novo!

0 preuzimanja

[caption id="attachment_3855" align="alignleft" width="169"]Toma_Aquinski sv. Toma Aquinski[/caption] “Neizrecivi Stvoritelju, koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela i postavio ih na nebu u čudesnom redu, koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira, Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor, udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma, uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja. Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim, pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova. Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju, vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora. Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak, Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.” (s latinskog preveo Ivan Zelić)
Pregleda: 1327 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Malena - božićna priča
Malena - božićna priča

bozicna-svijeca-animacija

PRINT - pdf

Malena je imala srce puno ljubavi i radosti. Pjevušila je dok je pomagala majci u njihovoj kamenoj kući. Slušati njezine pjesmice bio je pravi užitak. Prala je lonce i tave, zalijevala cvijeće na prozorima. Znala je poći u šumu i donijeti naramak suharaka, a nakon toga izribati pod u velikoj sobi. „Moja malena je vrijedna poput mrava, ona je uvijek zaposlena“, govorila majka. „Moja malena je vesela, pjeva kao slavuj“, govorio je otac.

Doista, Malena je cijelu kuću ispunjavala radošću, kratila je svima duge zimske večeri kad se ni svagdanjim kruhom nije obilovalo.

Bili su to teški dani za obitelj, koja je živjela u malom primorskom selu na jugu Francuske. Maleni otac bijaše ribar. Ali otkad se razbolio, nije više mogao na more pa se obitelj izdržavala isključivo radom vrijedne Malenine majke. Premda je živjela u velikom siromaštvu, djevojčica je imala duboko i čvrstu vjeru.

„Doći će ubrzo proljeće i ljeto, tada će se i tebi povratiti zdravlje bit će nam svima bolje“, govorila je ocu. Tjedni su prolazili jedan za drugim. Novac je bivalo sve manje, ali cijelom je kućom odzvanjao zvonki smijeh razdragane djevojčice. Kad su stigli zimski praznici, uzviknula je: „Ah, kako volim božićne blagdane!“

„Ove godine“, reče joj tužno otac, „nećemo ti moći kupiti kakav dar, jer smo ostali bez novaca.“ Malena je to slušala, no bila je uvjerena da se za Božić djeci uvijek mora dogoditi nešto lijepo.

Na Badnju večer, uze ona tatu i mamu za ruku i reče: „Pođimo van, moramo sudjelovati u božićnoj radosti!“

Ostaviše dakle svoju mračnu kolibicu i izađoše u selo. Na svim su kućama prozori bili ukrašeni šarenim vrpcama, lampicama i svijećama, a kako su kuće bile uz cestu, mogla se vidjeti i osjetiti božićna radost.

„Sve su kuće pune radosti, osim naše“ - uzdahnuo je otac.

Malena to nije ni čula, smijala se i u njezinim je očima sjalo vedro raspoloženje.

„Kako smo sretni!“ uskliknula je. „Svi ovi svečano ukrašeni prozori i nas vesele!“

Kad su se vratili kući, Malena poljubi roditelje za laku noć i reče: „Stavit ću cipelu pred vrata za božićni dar.“

„Ah, Malena!“ majka će sa suzama u očima. „Ove godine neće biti darova.“ Pa ipak, cipela je ostala pred vratima. Puna vjere i pouzdanja, djevojčica se rano probudila, te polagano, hodajući na prstima odškrinuta vrata. Odmah je uskliknula:

„Tata! Mama! Dođite brzo! Pogledajte što mi je donio Isus!“ Ondje se u cipelici šćućurio tek izleženi ptić. Sav se tresao od zime.

„Vjerojatno je pao iz gnijezda pod krovom“, ustvrdio je otac.

Malena je šutjela. Za nju je ptić bio božićni dar maloga Isusa i drugo je nije zanimalo. Svu radost i pozornost usredotočila je na nemoćno stvorenje. Umotala ga je u toplu krpu, dala mu jesti i pobrinula se za sve što mu je bilo potrebno. Tom velikom radošću bili su uskoro ispunjeni i njezini roditelji, osjećali su kako im se vraća razdraganost koja ih je ispunjavala za sretnih dana.

Tako je Božić za malenu bio i te godine bogato ispunjen. Duh Božića je neprestano bio u njezinu srcu.

Bruno Ferrero

Sanjar
Sanjar

Dom_clipartPa što ako sam sanjar I zamišljam svijet boljim no što jest, Idealima je sudbina da tonu i uzdižu se.

Što ako me lome vrtlozi laži i licemjerja - - stalnost izazova izoštri čula! Nek' sam čudak Što vjeruje u sne – to reći će oni što ne poznaju me, To njihov je odraz u zrcalima! Nek' sam sanjar - sanjat ću i dalje, U oblacima plovit ću sve više, Nek' me lome, Zvijezdama stremit ću sve bliže; Ja čudak sam Na životnoj niti što snove niže…

Marina Ugrin

Zanimljivosti

Dizajn odora papine Švicarske garde pripisuje se Michelangelu osobno.

Humor

Na godišnjem susretu misionara franjevac ponosno reče isusovcu: “Ove sam godine krstio 328 novorođenčadi.” Isusovac odvrati: “Nije loše, ja sam ove godine obratio samo plemenskog poglavicu i vrača.”

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)