Zašto me siliš kroz pustinju Novo!

Policijska uprava u Houstonu u Texasu svojedobno je izdala sarkastičnu publikaciju pod nazivom: „12 pravila za odgoj delikventnog djeteta“, koja glasi:

1. U ranoj djetinjoj dobi dajte djetetu sve što poželi. Na taj način odrast će uvjeren da mu svijet duguje dobar život.

2. Kada pokupi loš rječnik, samo mu se nasmijte. To će ga navesti da misli da je upotrebom tih riječi sladak. Također će ga navesti da koristi još slađe fraze i riječi kako bi bio još 'slađi'.

3. Nikada mu nemojte pružiti nikakav duhovni trening. Pričekajte dok ne napuni godine punoljetnosti i onda mu pustite da odluči što će napraviti od svog života.

4. Izbjegavajte upotrebu riječi „pogrešno“. To bi moglo dovesti do neželjenog kompleksa krivnje. To će mu omogućiti da kasnije vjeruje da je nepravedno uhićen zbog krađe automobila, da je društvo protiv njega i da ga proganja.

5. Pokupite sve što on ostavi iza sebe – knjige, cipele, odjeću i drugo. Radite sve da on ne mora, tako da mu razvijete osjećaj da prebacuje svu odgovornost na druge.

6. Dopustite mu da čita sve do čega može doći. Pazite da su bočice, srebrnina i čaše sterilno čiste, ali dozvolite njegovom umu da se pogosti smećem i gadarijama.

7. Često se svađajte u njegovoj prisutnosti. Tako neće biti previše šokiran kada vam se dom kasnije raspadne i dođe do rastave.

8. Dajte djetetu novca koliko god želi. Nikad mu nemojte dozvoliti da sam bilo što zaradi. Zašto bi se on teško mučio u životu kad ste se vi već mučili?

9. Zadovoljite svu njegovu želju za hranom, pićem i komforom. Pobrinite se da je svaka senzualna želja zadovoljena. Onemogućenje u tome može dovesti do štetne frustracije.

10. Stanite u njegovu obranu protiv susjeda, učitelja, profesora i policajaca. Svi su oni puni predrasuda prema vašem djetetu.

11. Kada zaglavi u ozbiljnu teškoću, ispričajte sebe „nikad mu ništa nisam mogao pružiti“

12. Pripremite se za život boli. Bit ćete ga u prilici brzo iskusiti.

Neki moćni čarobnjak, želeći uništiti jedno kraljevstvo, krišom ulije magični napitak u bunar iz kojega su pili svi stanovnici tog kraljevstva. Tko se napije vode iz tog bunara, poludjet će.

Već je sljedećeg jutra cijelo stanovništvo pilo iz bunara i svi poludiše, osim kralja - koji je imao drugi bunar, samo za sebe i svoju obitelj, do kojega čarobnjak nije mogao prodrijeti. Zabrinut, kralj je pokušao obuzdati svoje podanike, uvođenjem čitavog niza sigurnosnih i zdravstvenih mjera; no i čuvari i inspektori pili su otrovanu vodu i kraljeve im se odluke činile besmislenima, te odlučiše da ih uopće neće poštivati.

Kad su stanovnici kraljvstva saznali za nove zakone, bili su uvjereni da je vladar poludio, pa naređuje i propisuje bezumne stvari. Prosvjedujući, opkolili su dvorac i tražili da se odrekne krune.

Očajni kralj već se spremao doista odstupiti s prijestolja, ali kraljica ga spriječi, rekavši: "Hajdemo odmah do onog bunara, pa ćemo se i mi napiti. Tako ćemo postati kao i oni."

Tako je i bilo; kralj i kraljica napiše se vode iz bunara začaranog ludilom i odmah počeše govoriti besmislice. Na to se njihovi podanici pokajaše: sada kad kralj iskazuje toliku mudrost, zašto ga ne pustiti da vlada zemljom?

I tako je kraljevsto ostalo živjeti u miru, iako su se njegovi stavnovnici ponašali uvelike različito od stanovnika susjednih država. A kralj je mirno vladao do kraja svog života.