Ljubav Uspjeh i Bogatstvo Novo!
0 preuzimanja
Jednom je jedna žena zalijevala vrt, kada je ugledala 3 starca pored vrtne ograde. Nije ih poznavala pa im je rekla: "Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto."
Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?" "Ne", odgovorila je, "nije." "Onda moramo otići" rekli su.
Navečer kada joj se muž vratio, žena mu je ispričala o susretu sa starcima. "Sada im možeš reći da sam se vratio i pozvati ih unutra" rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru. "Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." - Rekli su joj starci. "Zašto ne?" - Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na drugog i reče: "Njegovo ime je Bogastvo." Potom pokaza na trećega i reče: "Njemu je ime Uspjeh. A meni je ime Ljubav. Pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra." Žena se vratila u kuću i ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna njegovim prijedlogom: "Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!" Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: "Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost." Žena je pošla van i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost." Ljubav je sjedila u invalidskim kolicima i skupa s njima odvezla se u kuću. Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dva je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze i Bogatstvo i Uspjeh.
| Pregleda: | 996 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Malena je imala srce puno ljubavi i radosti. Pjevušila je dok je pomagala majci u njihovoj kamenoj kući. Slušati njezine pjesmice bio je pravi užitak. Prala je lonce i tave, zalijevala cvijeće na prozorima. Znala je poći u šumu i donijeti naramak suharaka, a nakon toga izribati pod u velikoj sobi. „Moja malena je vrijedna poput mrava, ona je uvijek zaposlena“, govorila majka. „Moja malena je vesela, pjeva kao slavuj“, govorio je otac.
Doista, Malena je cijelu kuću ispunjavala radošću, kratila je svima duge zimske večeri kad se ni svagdanjim kruhom nije obilovalo.
Bili su to teški dani za obitelj, koja je živjela u malom primorskom selu na jugu Francuske. Maleni otac bijaše ribar. Ali otkad se razbolio, nije više mogao na more pa se obitelj izdržavala isključivo radom vrijedne Malenine majke. Premda je živjela u velikom siromaštvu, djevojčica je imala duboko i čvrstu vjeru.
„Doći će ubrzo proljeće i ljeto, tada će se i tebi povratiti zdravlje bit će nam svima bolje“, govorila je ocu. Tjedni su prolazili jedan za drugim. Novac je bivalo sve manje, ali cijelom je kućom odzvanjao zvonki smijeh razdragane djevojčice. Kad su stigli zimski praznici, uzviknula je: „Ah, kako volim božićne blagdane!“
„Ove godine“, reče joj tužno otac, „nećemo ti moći kupiti kakav dar, jer smo ostali bez novaca.“ Malena je to slušala, no bila je uvjerena da se za Božić djeci uvijek mora dogoditi nešto lijepo.
Na Badnju večer, uze ona tatu i mamu za ruku i reče: „Pođimo van, moramo sudjelovati u božićnoj radosti!“
Ostaviše dakle svoju mračnu kolibicu i izađoše u selo. Na svim su kućama prozori bili ukrašeni šarenim vrpcama, lampicama i svijećama, a kako su kuće bile uz cestu, mogla se vidjeti i osjetiti božićna radost.
„Sve su kuće pune radosti, osim naše“ - uzdahnuo je otac.
Malena to nije ni čula, smijala se i u njezinim je očima sjalo vedro raspoloženje.
„Kako smo sretni!“ uskliknula je. „Svi ovi svečano ukrašeni prozori i nas vesele!“
Kad su se vratili kući, Malena poljubi roditelje za laku noć i reče: „Stavit ću cipelu pred vrata za božićni dar.“
„Ah, Malena!“ majka će sa suzama u očima. „Ove godine neće biti darova.“ Pa ipak, cipela je ostala pred vratima. Puna vjere i pouzdanja, djevojčica se rano probudila, te polagano, hodajući na prstima odškrinuta vrata. Odmah je uskliknula:
„Tata! Mama! Dođite brzo! Pogledajte što mi je donio Isus!“ Ondje se u cipelici šćućurio tek izleženi ptić. Sav se tresao od zime.
„Vjerojatno je pao iz gnijezda pod krovom“, ustvrdio je otac.
Malena je šutjela. Za nju je ptić bio božićni dar maloga Isusa i drugo je nije zanimalo. Svu radost i pozornost usredotočila je na nemoćno stvorenje. Umotala ga je u toplu krpu, dala mu jesti i pobrinula se za sve što mu je bilo potrebno. Tom velikom radošću bili su uskoro ispunjeni i njezini roditelji, osjećali su kako im se vraća razdraganost koja ih je ispunjavala za sretnih dana.
Tako je Božić za malenu bio i te godine bogato ispunjen. Duh Božića je neprestano bio u njezinu srcu.
Bruno Ferrero
- arapska priča
Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelijepog arapskog konja. Bogati Omah želio je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije htio ni da čuje za to. Omah je odlučio da će doći do tog konja po svaku cijenu, pa makar i prevarom.