Olimpijski pobjednik Novo!
0 preuzimanja
1968. godine na Specijalnoj lakoatletskoj olimpijadi sudjelovao je Kim Peek, momak s teškim oštećenjem mozga, koji se natjecao u utrci na pedeset metara.
Kim se natjecao s još dvoje uzetih atletičara. Oni su bili u kolicima, jedino je Kim trčao. Pištolj se oglasio i Kim je brzo potrčao ispred ono dvoje.
Imao je dvadeset metara prednosti. Nadomak cilju, okrenuo se da vidi kako drugi napreduju.
Djevojka je okrenula svoja kolica pa je zapela uz zid. Drugi je momak gurao svoja kolica unatrag. Kim je stao, vratio se i odgurao djevojku kroz cilj.
Utrku je dobio momak koji je išao unatrag. Djevojka je bila druga. Kim je izgubio.
Ili nije?
Gledatelji su se digli na noge i pljeskali Kimu. Nisu mislili da je izgubio.
Dan Clark
| Pregleda: | 987 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Prije više stoljeća autori zemljopisnih karata crtali su različite pokrajine na pergamene.
Na rub svitka nacrtali bi zmaja.
Sjećam se kako sam za vrijeme prošloga rata, dok sam čučao u podrumu ili bio na položaju znao imati samo jednu želju - jednu noć odspavati u vlastitom krevetu. Znao sam reći - "Bože, sve bih dao da barem jednu noć odspavam u svojoj sobi ispod tople dekice!" Što su tek govorili prognanici i izbjeglice ili što još govore?! Kad nam je netko od najmilijih bolestan isto znamo reći - "Bože, samo da ozdravi sve bi dao". Često je i kad se dvoje koji se vole a rastali su se govore - "Bože, sve bi dao da mi se vrati!"
I što kada nam se doista ispuni ta "pogodba"? Zaboravljamo da smo rekli da bi sve dali, nego na najmanji životni problem mrmljamo, gubimo vjeru, ljubav. Gube li smisao naša obećanja kada ih tako lako zaboravljamo i znamo li zahvaliti kada se konačno dočepamo kreveta, zdravlja i ljubavi.
Sve ovo kao hipotetička pitanja postavljam samome sebi...