U klinici kod Gospodina Isusa Novo!
0 preuzimanja
Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski pregled i otkrio sam da sam teško bolestan:
Kad mi je Gospodin izmjerio tlak, vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma “niska”.
Kad mi je mjerio temperaturu, toplomer je pokazao 40? anksioznosti tj. tjeskobe.
Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban by pass Ljubavi, jer su moje arterije godinama začepljenje samoćom i tako je moje srce posve prazno.
Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata, i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj, a zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.
Otkrio je i da imam Miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.
Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.
Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete. Prirodne lijekove.
Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.
- Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”.
- Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”. Svakoga sata, progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”.
- Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”.
- I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete “Mirne savjesti”.
- Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.
- I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš.
- Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom životu.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI.
autor nepoznat | Pregleda: | 1317 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Pas koji hoda po vodi
Pošao lovac sa svojim novim psom u pokusni lov. Loveći, pogodio je patku koja je pala u jezero. Pas je odšetao po vodi, zgrabio patku i donio je svom gospodaru.
Zbog jedne igle
Ova priča je ISTINITA.
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga