Bijeli i crni kamenčić Novo!
0 preuzimanja
U davna vremena nekom se trgovcu dogodila nesreća da je bankaru dugovao veliki novac.
Bankar, star i mrzovoljan čovjek predloži dogovor: trgovcu će otpisati dug, ako zauzvrat dobije ruku njegove kćeri.
Kako je trgovca i djevojku obuzela jeza na taj prijedlog, bankar je predložio da o tome odluči Providnost.
U torbu će staviti bijeli i crni kamenčić. Djevojka će izvlačiti. Izvuče li crni, očev dug biti će otpisan, a djevojka će postati bankareva žena.
Ako djevojka odbije izvući kamen, otac će biti stavljen u tamnicu, i za djevojku se neće imati tko brinuti.
Pošli su do trgovčeva vrta, punog raznog kamenja. Bankar je pred užasnutim djevojčinim očima u torbu stavio dva crna kamenčića i rekao joj da izvuče onaj koji će odlučiti o njenoj sudbini.
Iako je vidjela prevaru nije mogla dokazati što je bankar učinio jer je znala da ovaj neće htjeti otvoriti torbu i pokazati što je u njoj.
Ako odbije izvući kamen propadaju i ona i otac. Izvuče li crni spasiti će barem oca.
I djevojka je stavila ruku u torbu. Brzo je izvukla kamen i spustila ga na tlo među kamenčiće među kojima se izgubio.
O, kako sam nespretna! - rekla je - Ali, ništa zato. Pogledajte u torbu, vidite koji je ostao pa ćemo znati koji sam izvukla.
Sveto pismo kaže: Budite lukavi kao zmije i bezazleni kao golubovi.
| Pregleda: | 711 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.
U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.
Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.
Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.
„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“
„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“
I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.
Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:
„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“
„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.
„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.
Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.
Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.
Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.
Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.
POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.
Bruno Ferrero
Jednom se jedna pamučna nit osjećala zaista jadno Pretanka sam da postanem konopac. Prekratka da me utkaju u pletivo. Pregruba za ukrase. Nemam boje, izgledam jadno...