Osmjeh ništa ne košta Novo!
0 preuzimanja
Osmijeh nas ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobija. Osmijeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova. Osmijeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrast, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.
| Pregleda: | 1066 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga
Imao sam sedam ili osam godina. Često sam se igrao s dječakom iz susjedstva. Zvao se Heinrich Brasch. On me naučio kako se prave praćke. Gumenu vrpcu treba pričvrstiti na rašljastu granu. Takve smo grančice izrezivali iz živice. Bilo je proljeće, korizma, vrijeme Gospodinove Muke. Jedoga nedjeljnog jutra Heinrich me pozove: