Umberto de Vanna "s adolescentima"
Neki je čovjek teško podnosio životne nevolje te se potužio jednom mudrom čovjeku: "Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv."
preuzeto sa duhidusa.wordpress.com
Kad je maharadža isplovio na more podigla se velika oluja. Jedan od robova na lađi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu.
prema duhidusa.wordpress.com
Bio je vladar malene zemlje po imenu Grožđezemska. Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina.
Jedan je mladić prije više godina tražio posao telegrafista. Pronašao je oglas u novinama i otišao na navedenu adresu. Ondje je zatekao velik i užurban ured, ispunjen žamorom i bukom, a negdje u pozadini je telegrafist stalno kucao. Na jednom natpisu na zidu pisalo je kako kandidat treba sjesti i čekati da ga pozovu u odjeljak. Ispred mladića bilo je barem sedam-osam kandidata. Kako nije imao što izgubiti, sjeo je s ostalima i čekao. Nakon 2-3 minute, mladić je ustao i otišao u odjeljak. Ostali kandidati su se uskomešali i počeli mrmljati. Nakon nekoliko minuta šef telegrafske službe pojavio se na vratima i rekao: - Gospodo, možete ići. Mjesto je popunjeno. Jedan od kandidata rekao je: Ovaj kojega ste primili došao je posljednji. Nismo ni dobili priliku razgovarati s vama. To nije pošteno! Poslodavac će na to: Žalim, gospodo, no telegraf sve vrijeme Morseovom abecedom kucka poruku: 'Ako razumijete ovu poruku odmah uđite. Posao je vaš.' Izgleda da nitko od vas nije čuo ili nije razumio poruku. On ju je čuo i shvatio. Posao je njegov. Čuješ li Božju poruku? A razumiješ li je?
autor nepoznat
U jednom društvu u prisustvu francuskog pisca i komičara Alphonse Allaisa govorilo se kako veliki pisac William Shakespeare nikada nije postojao i da je njegova djela napisao netko drugi.
Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI
Bio jednom čovjek koji je želio imati puno novaca. Mislio je samo na novac i kako da postane bogat i moćan. Stalno je mijenjao posao da bi što više zaradio. Bio je opsjednut zaradom.
Neka se dobra kršćanka pojavila na nebeskim vratima. Bijaše jako uplašena. Sveti ju je Petar srdačno primio, ohrabrio je, ali i ozbiljno upozorio:
“Za ulazak u nebo treba imati stotinu bodova.”
Vuk je slijedio stado. Nije mu htio nauditi. Pastir ga, iz početka, nije držao za prijatelja, i gledao ga je s velikim nepovjerenjem. No vuk je uporno slijedio stado a da nije oteo niti jednu jedinu ovcu. Tako se pastir uvjerio da u njemu ima čuvara, a ne neprijatelja. Jednoga dana morao je otići u grad, i ostavio je stado na čuvanje vuku. A vuk je iskoristio svoju šansu: bacio se na stado i požderao dobar dio. Kad se pastir vratio i našao ostatke svoga stada rekao je: “KOJA SAM JA BUDALA BIO KAD SAM POVJERIO OVCE JEDNOM VUKU?” Ezopova basna
Ulicom je prolazila majka s djetetom. Dječak je u ruci držao kolač. Došli su do prosjakinje pored koje je sjedio prljavi dječak u prevelikoj odjeći.