Rezultati pretraživanja

Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.

Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.

Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."

(Franz Huber)

Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri. Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata "dokazivao" da je Isusovo uskrsnuće lažno.

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan mogao sjediti u krevetu zbog izdvajanja vode iz pluća. Krevet mu je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.

U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam. Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost? Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini. Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja? Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke. (fra Alojz Ćubelić OP)

Nosač vode u Kini vodu je nosio u dvjema velikim glinenim posudama koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela.

Gradoblak je bio najmoderniji grad na svijetu. Bio je tako napredan da u njemu nije trebalo ništa više pronalaziti. Na ulicama se moglo vidjeti jedino robote. Nije bilo ni liječnika, ni učitelja, ni policajaca, ni električara...

Kad bi se Bog mogao spoznati svakodnevnm kupanjem,

rado bih bila kit u morskim dubinama. Kad bi se spoznavao jelom korijenja i plodova, obličje koze poprimila bih. Kad bi mi se otkrio nizanjem brojanica, govorila bih molitve na mamutskim perlama. Kad bi klanjanje kipovima skidalo s Njega veo, ponizno štovala bih kremenu planinu. Kad bi se Gospod dao s mlijekom usisati; znala bi Ga mnoga i telad i djeca. Kad bi došao kad napustiš žene, ne bi li tisuće postale eunusi? Ali Mirabai zna da se Gospod može naći. Potrebna je jedino ljubav.

(Mirabai, srednjovjekovna indijska princeza)

Dok je s uspavanim djetetom na grudima ležala njegova žena spavajući mirno na jednoj polovici kreveta lažni asketa je oko ponoći objavio: 'Vrijeme je da ostavim svoj dom i potražim Boga.

Svake godina škola organizira natjecanje s drugim školama. Prije dvije godine održalo se glazbeno natjecanje, prošle godine natjecanje kazališnih skupina, a za ovu godinu najavljen je desetoboj.

Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni, da bi imali vremena za dobra djela.

ONI SU MOJI NAJBOLJI RADNICI!

Blagoslovljeni oni koji čekaju da ih se moli i očekuju zahvalnost. ONI SU MI KORISNI! Blagoslovljeni oni koji su vrlo pobožni,a svima čine zlo. ONI ZAUVIJEK PRIPADAJU MENI! Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje. ONI ĆE SE ZVATI MOJOM DJECOM! Blagoslovljeni oni koji zavide. ONI SU MI LAK PLIJEN! Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale. JA IH UVIJEK SLUŠAM! Blagoslovljeni vi, ako čitajući ovo, mislite da se to sve tiče nekog drugog a ne vas. JER IMAM BAŠ VAS!

Neki je bogati trgovac naručio kod slikara sliku koja je trebala predstavljati samo jednog pijetla, ali što je moguće savršenije.

Bio jednom jedan kralj koji je svog najmilijeg konja dao potkovati zlatnim potkovama. A u kraljevskoj staji živio kukac koji se zove Zujak Obični da ne bi tko pomislio kako je on nešto izvanredno. I svi su znali da je on Zujak Obični, najobičniji, samo on to nije znao.

Čovječe, kad pored mene prođeš,

nemoj podići ruku ni na jedno stablo, ni na jedan grm. Nemoj me nepromišljeno ozlijediti. Ja sam toplina tvoga doma i ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke, trijem tvoje kuće, daska tvojega stola, postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju: Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno, ne ozlijedi me bezobzirno. Očuvaj me za svoju djecu.

MOLITVA ŠUME

Prolazniče ! Kad pored mene prođeš I poželiš podići svoju ruku na mene, Pazi, nemoj me ozlijediti jer: ... Ja sam trijem tvoje kuće, Daska na tvome stolu, Postelja na kojoj spavaš, I drvo od kojeg gradiš. Tvoja lađa, Ja sam držalica tvoje motike, Vrata tvoga obora, Drvo tvoje koljevke I mrtvačkog sanduka. ... Prolazniče, slušaj moju molitvu: “Ne ozljedi me!”

(Miroslav S. Mađer)

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.

- 6 kuna! - reče prodavačica na kiosku. Platio sam i uzeo jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao. Rana jesen ili kasno ljeto.