Rezultati pretraživanja

Uzmi mi oca a ostavi mi majku

Jedna izuzetno teška životna priča koju nikome ne bismo poželjeli da proživi.

Majka i otac su imali tešku nesreću. Završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su puno vremena provodila u crkvi moleći se Nebeskom Ocu i Blaženoj Djevici Mariji da im spasi roditelje.

Jednog jutra svećenik je kod Gospina kipa našao poruku napisanu nezgrapnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati "Draga Majko Marijo ako moram birati između oca i majke, molim te draga Majko Sveta spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom."

Svećenik je znao da djeca stalno dolaze moliti i pretpostavio je po rukopisu da je poruku napisao dječak. Kad su se djeca došla moliti, svećenik je čekao da završe i onda upitao dječaka zna li tko je napisao poruku. Kad je ovaj potvrdio da je on autor poruke svećenik je pitao zašto je zamolio nebesku Majku da ako mora birati između oca i majke neka mu ostavi majku na životu, a neka oca uzme sa sobom. "Velečasni, ja ću narasti i postat ću jak i moći ću da zamjenim svoga oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku". Svećenik na to, vidno potresen, ostade bez riječi.

prepričano prema tekstu na: hr.facebook.com/molitveni.lanac

Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu prelaska dječaka u zrelo doba. Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog!

Uspjeh ili promašaj?

Thomas Edison je isprobao 2000 različitih elemenata kako bi saznao koji najbolje odgovara za žarnu nit u žarulji. Kada niti jedan od isprobanih nije ispunio očekivanja njegov pomoćnik se požalio: "Sav naš trud je bio uzaludan. Nismo ništa otkrili."

Edison je vrlo samouvjereno odgovorio: "Oh, prešli smo dugi put i naučili puno toga. Sada znamo da postoji 2000 elemenata koje ne možemo koristiti za izradu žarulje."

tekst preuzet sa: hr.facebook.com

Čovjek kojemu su operirali srce propovijeda kako je to doživio.

Dan prije operacije ušla je u njegovu sobu bolničarka. Uzela ga je za ruku i stisnula je rekavši da i on uzme njezinu ruku i stisne je.

Jedan je nekulturni čovjek javno vrijeđao jednog mudraca: - Ti si bezbožnik! Ti si pijanac! Lopov! A ovaj se samo smiješio na uvredljive riječi. Jedan "šminker", fino odjeven, promatrao je tu scenu pa reče mudrom čovjeku: - Kako možete tolerirati tako nešto? Zar vas ne bole te njegove riječi? Ovaj se ponovo nasmiješi i reče: - Dođite kod mene, želim Vam nešto darovati. Stigoše zajedno do prašnjave drvene kolibe. Mudri čovjek upali svjetlo i poče tražiti po ormaru. Izvadio je stari, iznošeni, pokidani kaput neprepoznatljive boje, tj. ostatke kaputa. Bacio ih je na svog gosta i rekao: - Probajte, sigurno će Vam dobro stajati. Čovjek uze kaput, pogleda ga i ogorčen reče: - Što će mi ovo smeće od kaputa? Ja se lijepo i skladno odijevam. Vi ste ludi! - I baci kaput natrag. - Vidiš - na to će mudrac - Vi ne želite prihvatiti ove prljave krpe. Tako ni ja nisam želio prihvatiti uvredljive riječi koje mi je onaj čovjek uputio.

Prije više stoljeća autori zemljopisnih karata crtali su različite pokrajine na pergamene.

Na rub svitka nacrtali bi zmaja.

Neki seljak imao dva magarca.

Da ne bi pobjegli, odlučio ih je vezati zajedno istim konopcem.

Nakon nekog vremena magarci su postali gladni.

Onda je jedan krenuo prema sjenu kako bi se najeo.

Ali konopac je bio prekratak!

Vukli su svaki na svoju stranu, i nijedan od njih dvojice

nije uspio dohvatiti ni mrvicu sijena.

Poslije puno pokušaja, odlučiše razgovarati o svom problemu.

Razgovor je duuuugo trajao: ipak su to bili magarci, tvrdoglavi

Konačno odlučiše:

Oba, zajedno, pojest će prvu hrpu sijena a poslije, opet zajedno drugu.

Odluku su proveli u djelo i do sita se najeli, uprkos konopcu kojim su bili vezani.

POUKA PRIČE

Čak i magarci kad ozbiljno porazgovaraju uspiju riješiti svoje probleme!

autor nepoznat

Odluči neki car, zbog nekakvoga važnog položaja na dvoru, testirati svoje dvorjane.

Okruže ga moćni i mudri ljudi i car im reče:

- U nedoumici sam i zanima me tko je od vas u stanju to riješiti.

Nadobudni brucoš, šetajući obalom, uzeo je sebi za pravo objasniti starijem gospodinu, koji se sjedeći odmarao, zašto je nemoguće da starija generacija razumije njegovu, mladu, generaciju.

“Vi ste rasli u različitom svijetu, zapravo skoro primitivnom”, reče brucoš dovoljno glasno da i drugi čuju.

“Danas mladi odrastaju uz LCD, mlazne avione, putovanja po svemiru. Imamo nuklearnu energiju, brodove, mobilne telefone, računala brzine svjetlosti … i još svašta.”

Poslije kraće stanke stariji gospodin mu je odgovorio:

“Sine, u pravu si. Sve ove stvari nismo imali kad smo bili mladi… pa smo ih izmislili. A ŠTO TI RADIŠ ZA SLJEDEĆU GENERACIJU?”

Pljesak prisutnih bio je zadivljujući!

Došavši u nepoznati grad, neki je čovjek pokušavao prodati skupocjeni sag. - Tko će mi dati 100 zlatnika za ovaj krasan sag? - uzvikivao je prolazeći kroz grad.

Behlul se mogao slobodno kretati po palači sultana Haruna el-Rašida jer je bio dvorska luda, a dvorska je luda čovjek koji svoju mudrost skriva iza zastora ludosti.

Jedan je stari hodočasnik usred zime prelazio preko mosta u podnožju Himalaja. Padala je jaka kiša.

Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.

Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.

Tišina. Nitko nije odgovorio.

"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."

I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."

"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."

"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."

"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"

Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.

Anthony de Mello ("Molitva žabe")